Svibanjsku pobožnost predvodio je župnik don Toni Plenković sa svojim župljanima. Potom je bosanski franjevac fra Stipo Marčinković predvodio misno slavlje. Koncelebrirali su župnik Plenković te biskupijski kancelar i upravitelj župa Velo Grablje i Brusje don Ivan Jurin. Liturgijsko pjevanje predvodio je ženski zbor iz župe Sućuraj pod ravnanjem i uz harmonijsku pratnju prof. Ivane Andrijašević iz Drvenika.

Fra Stipo je u propovijedi govorio kako ljudi na razne načine žrtvuju druge za sebe i svoje spasenje. Naveo je primjer Abrahama koji je bio spreman žrtvovati sina svoga Izaka koga je ljubio. U stara vremena bio je to česti običaj. No, anđeo Gospodnji spriječio je Abrahama u tome. Od tada su se žrtvovale životinje. Bio je to veliki civilizacijski iskorak. Ali, opet je nastao problem. Ljudi su, umjesto obraćenja, previše žrtvovali životinje. Stoga im je Bog preko proroka poručivao kako mu se njihove žrtve ne mile.

Fra Stipo je naveo i primjer kako je židovski kralj Herod zbog sebe htio ubiti Isusa. Veliki svećenik Kaifa savjetovao je Židovima: „Bolje je da jedan čovjek umre mjesto naroda“ (Iv 18, 14) A svjetina je vikala: „Krv njegova neka padne na nas i na našu djecu“ (Mt 27, 25) Nažalost, to se i dogodilo u Drugom svjetskom ratu.

U Evanđelju dana po Ivanu Isus je rekao svojim učenicima: „Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Ako su mene progonili i vas će progoniti. A sve će to poduzimati protiv vas poradi Imena moga, jer ne poznaju onoga koji me posla“ ( Mt 2, 1-12).

Svijet su zli ljudi. U Bibliji su nazvani i kao zbor podrugljivaca. Sv. Ivan evanđelista objašnjava zašto oni mrze Isusa i njegove učenike: „ Svjetlo je došlo na svijet, a ljudi su više voljeli tamu nego Svjetlo, jer su im djela bila zla. Svatko tko čini zlo mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, da se ne otkriju njegova djela“ (Iv 3, 19-21)

Bog svoga Sina jedinca žrtvuje za taj i takav svijet i njegovo spasenje. Poslao ga je ne da sudi svijetu nego da svijet spasi. Stoga Isus ne žrtvuje svijet za sebe nego sebe žrtvuje za svijet. Njegov i naš Otac je milosrdni Otac ili Otac milosrđa koji, prema 15.poglavlju Evanđelja sv. Luke, s radošću prima izgubljenog sina, sina koji bijaše izgubljen i nađe se, sina koji bijaše mrtav, živi mrtvac, i oživje. Zanimljivo je kako tom i takvom Ocu Milosrđa nije problem taj i takav izgubljeni sin, nego onaj stariji, koji je stalno u kući Očevoj, u Crkvi.

Za Isusa, za Onoga čije Ime svijet mrzi i zbog čijeg Imena svijet mrzi i proganja njegove učenike i sljedbenike sv. Ivan Evanđelista kaže da je On Svjetlo i to Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka…a svijet ga ne upozna. To Svjetlo dođe ‘svojima’, a čak i  ‘njegovi’ ga ne primiše. Evanđelist Ivan objašnjava zašto: „ Svjetlo je došlo na svijet, a ljudi su više voljeli tamu nego Svjetlo, jer su im djela bila zla. Svatko tko čini zlo mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, da se ne otkriju njegova djela. Onaj koji radi što je pošteno dolazi k svjetlu, da bi se očitovalo da su njegova djela učinjena u Bogu“ (Iv 3, 19 – 21 ).

To Svjetlo ne žrtvuje druge za sebe, kao što to svijet radi, nego Ono sebe dragovoljno žrtvuje za druge, za sve ljude. Daje učenicima kruh i kaže: „Uzmite i jedite od ovoga svi: ovo je moje tijelo koje će se za Vas predati“. Daje im i kalež govoreći: “Uzmite i pijte iz njega svi: ovo je kalež moje krvi, koja će se proliti za vas i za sve ljude, na otpuštenje grijeha. Ovo činite meni na spomen“.

Isus je dao svoje tijelo i prolio svoju krv za sve ljude, pa i za najveće zločince. Ali, svim ljudima zapovjedio je da i oni čine ono što je on učinio. Ne samo da se ‘sjećaju’ njegove muke i smrti, nego da daju svoje tijelo i krv , svoj život za druge, za svijet, a ne da druge, da svijet žrtvuju za sebe.

Nažalost svijet, zli ljudi, uvijek su tako radili, danas rade i sutra će raditi; žrtvovat će za sebe sve oko sebe. Zato mrze Isusa kao Svjetlo i progone njegove učenike koji govore o tom Svjetlu. To su činili, to čine i to će činiti i svi zločinački sistemi. Svaki se društveni sistem može prepoznati po svom odnosu prema Bogu, vjeri i vjernicima. U tom smislu dobro je i spasonosno znati kako su komunisti – a to je taj svijet, svijet zla o kojemu govori sv. Ivan evanđelista – u Drugom svjetskom ratu i poraću na području propale Juge ubili 668 hrvatskih katoličkih svećenika, časnih sestara te bogoslova i đaka. U mojoj provinciji Bosni Srebrenoj ubijeno je 66 svećenika, bogoslova i đaka. Ubijeno je četrnaest nevinih i malodobni đaka, sjemeništaraca. A osamdeset posto svećenika bilo je u zatvorima, rekao je fra Stipo.

Takva sudbina zadesila je Isusovog učenika i sljedbenika sv. Prospera. Bilo je to vrijeme trostoljetnih krvavih progona kršćana u rimskom carstvu. Zanimljiv je detalj kako je iz vremena sv. Prospera pronađen rimski novac na kojemu piše: „Deleto nomine christiano – Uništeno ime kršćansko“. Događalo se to zato što rimski carevi, smatrani bogovima, nisu dozvoljavali nikakve promjene. Zbog toga su kroz svu povijest u svojim sredinama stradavali i stradavaju proroci, znanstvenici, vizionari i lučonoše. Zbog toga je stradao i sam Isus koji je svojim učenicima rekao: „Vi ste sol zemlji“ i „Vi ste svjetlo svijetu“ (Mt 5, 13) To je dovoljan razlog da ih se progoni i ubija. Ali za Isusa nije to najvažnije nego ovo: „Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca nebeskoga“.

U svezi s ovom temom Isus je upozorio svoje učenike da se čuvaju ljudi i da budu mudri kao zmije.  Upozorio ih: „Tko hoće spasiti život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj radi mene, spasit će ga. Što koristi čovjeku ako cijeli svijet dobije, a sam sebe izgubi ili se upropasti“?  „Doista, što koristi čovjeku ako sav svijet žrtvuje za sebe, a sam sebe izgubi ili se upropasti“, zaključio je fra Stipo i zamolio: „ Sveti Prošpere, suzaštitniče Hvarske biskupije, župe i grada Hvara, daj da u njima bude što manje onih koji će tuđe živote žrtvovati za sebe, a što više onih koji će sebe žrtvovati za Hvarsku biskupiju i župu i grad Hvar“.

Nakon misnog slavlja uslijedilo je svečano otvaranje kipa sv. Prošpera na pročelju hvarske katedrale, rad akademika Hvaranina Kuzme Kovačića.