Blato, (IKA) – Osmog dana devetnice u svetištu bl. Marije Propetog Isusa Petković u Blatu 7. srpnja euharistijsko slavlje predvodio je fra Diego Deklić, a pjevao dječji zbor iz Lumbarde. Fra Diego je u propovijedi dotaknuo pitanje vjernosti i ljubavi prema Gospodinu. “Jedan od načina na koji proroci opisuju odnos između Božjega naroda i samoga Boga jest zaručnički odnos ili odnos između muža i žene, odnos između zaručnika i zaručnice. Tako proroci često promatraju odnos između Boga i njegova naroda. Međutim, narod Božji kao Božja zaručnica za razliku od Boga, koji je uvijek vjeran, uvijek vjeran ostaje, nije uvijek Bogu bio vjeran, nije mu uvijek ostajao vjeran, i onda su proroci promatrali to kao ženu koja se iznevjerila svome mužu, koja je učinila preljub. Takav odnos između Boga i duše, zapravo je i naš odnos prema Bogu. Možemo se ovdje zapitati: je li taj naš odnos prema Bogu onakav kakvog opisuje Bog kada kaže: ‘Zaručit ću te sebi dovijeka, zaručit ću te u nježnosti i ljubavi, zaručit ću te sebi u vjernosti’. Gdje smo zapravo mi u odnosu prema Bogu, je li naš odnos prema Gospodinu takav, zaručnički odnos koji je odnos nježnosti i ljubavi, koji je odnos u kojem se zahtjeva vjernost. Ne možemo ovdje, a da se ne sjetimo one koja je na jedan tajanstveni način prisutna među nama, a to je bl. Marija Propetog Isusa koja je u svome duhovnome životu rasla veoma brzo, mogli bismo reći da je bl. Marija prije izrasla duhovno nego tjelesno, jer je već kako sama piše u svojim autobiografskim bilješkama u 14. godini na blagdan Gospe od zdravlja 21. studenoga, položila doživotni zavjet djevičanstva. A da, kako to ona sama piše, nije zapravo niti znala što taj zavjet do kraja izriče. Ona, kako je shvaćala tada, je shvatila zapravo bit djevičanstva, a to nije samo neporočnost tijela, nego zapravo ona je to shvatila kao veliku ljubav. U 14. svojoj godini obećala je Isusu doživotno svoju ljubav, potpuno svoje srce da će pripadati samo njemu i nikome drugome, zato je odlučno odbijala svakog prosca koji je došao na njihova obiteljska vrata, jer je Marija već bila zauzeta. Marijino srce pripadalo je od 14. godine samo Isusu. Naravno to je jedan poseban put, i jedan poseban poziv koji se ne daje svakome, daje se osobama koje su pozvane na posvećeni život, redovnicima i redovnicama, da njihovo srce pripada cjelovito i potpuno samo Bogu, samo Isusu, ali na neki način možemo promatrati i na širem planu, da je svaki kršćanin pozvan na nešto slično, a to jest da naše biće, naša duša i tijelo budu potpuno posvećeni Gospodinu Isusu, na različit način od redovnika i redovnica, ali svaki kršćanin bi trebao na jedan način to živjeti, tu svoju ljubav prema Gospodinu. To je to zaručništvo o kojem piše prorok Hošea. Valja se onda zapitati gdje je to moje srce? Marijino srce od 14. godine bilo je svo Isusovo, a gdje je moje srce ovoga časa, kome moje srce pripada? I ako li pripada Isusu, koliko pripada Isusu? Koliko posto? Je li samo nekoliko posto, ili malo više”, rekao je fra Diego.
Nakon euharistijskog slavlja bilo je klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu do 24 sata. Uz sestre Kćeri Milosrđa sudjelovali su Franjevački svjetovni red, molitvena grupa Marija Petković, članovi bratovština Svete Vičence i Svih svetih, zajednica mladih, obitelji i drugi.