Voćin, (IKA) – U svetištu Gospe Voćinske 8. listopada održano je VIII. hodočašće zdravstvenih djelatnika Požeške biskupije. Hodočastili su članovi Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara u Požeškoj biskupiji na čelu s predsjednicom Mirom Ilić, članovi podružnica Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva na području Požeške biskupije, drugi zdravstveni djelatnici i zaposlenici u zdravstvu, predsjednica Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva dr. Ana Planinc-Peraica i medicinske sestre iz Zagreba, Osijeka i Slavonskog Broda, koje su im se tom prigodom pridružili te župljani voćinske župe. Po dolasku u Voćin zdravstveni djelatnici su kod hodočasničkog križa oblikovali procesiju i uputili se u crkvu. Ondje su pjesmom i molitvom pozdravili lik Gospe Voćinske a potom su se uputili u obližnji Hrvatski dom, gdje je im dekan đakovačkoga Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Osijeku Ivica Raguž održao izlaganje o vrijednostima žrtvovanja i odricanja. Nakon toga hodočasnici su se vratili u svetište na molitveno-meditativni program i slavlje sakramenta pomirenja.
Središnji program hodočašća bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević u koncelebraciji s duhovnim asistentima spomenutih udruga. Posebno je pozdravio vjernike voćinske župe sa zahvalnošću što su u Požegu na slavlje Trećega biskupijskog euharistijskog kongresu u posebnom vjerničkom raspoloženju u procesiji donijeli lik Gospe Voćinske. Također im je zahvalio što su 7. listopada u požeškoj katedrali sudjelovali na đakonskom ređenju njihova sumještanina Kristijana Perića, nazočnoga i u ovom slavlju. Potaknuo je hodočasnike da u tom misnom slavlju Isusovoj Majci povjere i svoju domovinu Hrvatsku prigodom Dana njezine neovisnosti.
Na početku homilije biskup je upitao nazočne je li đakon Kristijan prvi puta u svojoj službi dobro otpjevao evanđelje. Odgovor je bio gromki pljesak, na što je biskup kazao đakonu da u naviještanju Evanđelja hrabro ide naprijed. No, pripomenuo je kako nije dovoljno evanđelje lijepo navijestiti, nego ga treba u životu ostvarivati te se zapitao kakvo bi značenje moglo imati današnje evanđelje o vinogradu za liječnike i medicinske sestre koji su došli na hodočašće u Voćin. Rekao je kako u metafori vinograda prorok Izaija u prvom čitanju pjesničkom toplinom, lirikom i ljepotom govori o Božjoj ljubavi i brizi za čovjeka i svoj izabrani narod na što se nadovezuje i Isus u evanđelju. Bog je smislio čovjeka kao pojedinca, dodijelivši mu da živi u obiteljskom i narodnom zajedništvu. On je izabrao židovski narod kao posebnu svojinu, pozvao ga na slobodu u obećanoj zemlji, po prorocima i na druge načine trudio se oko njega te je s pravom očekivao da će izabrani narod, njegov vinograd, donijeti roda.
Na temelju toga biskup je ustvrdio da mi ljudi nismo postavljeni na zemlju da radimo bilo što, nego ono što nam je Bog povjerio kad nas je pozvao na svijet. Prorok nas upozorava na opasnost da vinograd našeg života umjesto grožđem urodi vinjagom, i da u tom slučaju Bog kao njegov gospodar nema drugog izbora nego ga posjeći, i na njegovo mjesto posaditi novi. Kad bismo ostali na tom zaključku starozavjetnog proroka, mogli bismo se prestrašiti jer Boga traži od nas plod kojim mi nismo u stanju uroditi, jer smo ranjeni zlom, grijehom i smrću, upozorio je biskup. U Isusovu evanđeoskom nastupu odzvanja starozavjetni govor o Izraelu kao Gospodnjem vinogradu, ali on ide korak dalje i naglašava da nije problem u vinogradu, nego u vinogradarima koji gospodaru uskraćuju urod, čine nasilje nad njegovim slugama koji su došli po grožđe, a njegova sina ubiše jer je baštinik vinograda. Zaključak o smrtnoj kazni vinogradara ubojica i davanja vinograda u zakup drugim vinogradarima koji će gospodaru davati urod, upućuje na Crkvu, novi Božji narod, i na Isusa, “kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni”, koji će svojom mukom i smrću pobijediti našu smrtnu neplodnost i darovati nam plod vječnog života u kraljevstvu nebeskom. Ostvaruje se tako riječ II. vatikanskog sabora, da nas je Bog kao pojedince naumio spasiti u zajednici svoga novoga naroda kojem je glava Krist.
Biskup je protumačio kako Gospodarovo pitanje iz prvog čitanja „Što sam još trebao učiniti za svoj vinograd a da nisam učinio”, dobilo svoje puno ostvarenje u Isusu Kristu, u kojem je Bog za nas sve učinio što je bilo moguće te po zaslugama njegove muke i smrti, unatoč naše ranjenosti negativnošću, zloćom, sebičnošću, prolaznošću i smrtnošću, može od nas očekivati najveći urod. Isus Krist je temelj i počelo novoga Božjeg vinograda, Crkve i naše plodnosti u njoj. U Isusu Kristu, jedinom spasitelju čovjeka, postajemo plodan vinograd, a po našem radu na različitim područjima života on svojim trpljenjem i smrću te uskrsnom pobjedom zahvaća stvorenu stvarnost i uzdiže je do njezine proslave u Bogu. Nas je Bog zasadio u hrvatskoj zemlji kad nas je pozvao u život, po krštenju nas je sabrao u zajedništvo svoga Sina, u novu narod Božji, Crkvu, da u njoj ne budemo samci i neplodni te nas poslao da Isusovom spasenjskom plodnošću djelujemo u ovom svijetu.
Poručio je zdravstvenim djelatnicima da najbolje čine kad promatraju svoje bolesnike kao dio Božjeg vinograda u koji ih je Bog poslao da ga obrađuju, te oni na najdragocjeniji način služe bolesnicima kad im svojom vjerom i ljubavlju približavaju prisutnost i moć Isusa Krista kojom je pobijedio smrt, pomažu da njihovo trpljenje i umiranje bude spasonosno. Zahvalio im je za to služenje i podsjetio ih da im je pri tom uvijek blizu Isusova Majka, koja nam ovdje u Voćinu i u brojnim drugim svetištima stalno doziva u pamet da jedino u povezanosti s njezinim sinom Isusom Kristom možemo uzrasti do punine i pobjede života nad smrću. On se – kako uči II. vatikanski sabor – svojim utjelovljenjem na neki način sjedinio sa svakim čovjekom, osobito s bolesnicima i siromasima, te nas poziva da ga prepoznamo i da mu u njima služimo. “Gospodine Isuse, mi smo se kao katolički liječnici i medicinske sestre odazvali služiti tebi u bolesnima i umirućima, svjesni da se ti sjedinjuješ s njima do u smrt i tako ih ozdravljaš od rane zla i smrti”, kazao je biskup. Obratio se zatim Mariji: “Isusova Majko, Gospo naša voćinska, ne dopusti da ikada sebe, a osobito bolesnike i one koji trpe gledamo nekim drugim pogledom, nego pogledom tvoga Sina, da im pristupamo njegovom toplinom srca, te da na taj način vinograd Božji zasađen u Hrvatskoj domovini raste i u najtežim životnim situacijama, da u njima pobjeđuje Isus Krist, tvoj Sin, Spasitelj svijeta”. Pozvao je nazočne da na ovom hodočašću mole kako bi takvom raspoloživošću vjere služili bolesnicima u najtežim bolestima i umiranjima. Na kraju mise biskup je hodočasnicima zahvalio na sudjelovanju, napose Miri Ilić, predsjednici središnjice i ogranaka HKUMST u Požeškoj biskupiji za njezin doprinos organiziranju ovog hodočašća, kao i svim predsjednicama podružnica HKLD-a na čelu s liječnikom Tvrtkom Kovačevićem. Zahvalio je vjernicima voćinske župe na čelu sa župnikom Mladenom Štivinom za njihovo opredjeljenje za život.