Istina je prava novost.

OSTAJE LI HRVATSKA BEZ MAJKI

Zagreb, 31. 3. 1995. (IKA) - "Ostaje li Hrvatska bez majki", nova je knjiga don Ante Bakoviđa, umirovljenog sveđenika vrhbosanske nadbiskupije, koji viče godina djeluje u Zagrebu na poticanju demografske obnove Hrvatske. Izačlu ovih dana u izdanju Hrvat

Zagreb, 31. 3. 1995. (IKA) – “Ostaje li Hrvatska bez majki”, nova je knjiga don Ante Bakoviđa, umirovljenog sveđenika vrhbosanske nadbiskupije, koji viče godina djeluje u Zagrebu na poticanju demografske obnove Hrvatske. Izačlu ovih dana u izdanju Hrvatskoga populacijskog pokreta i izdava~ke kuđe “August ćenoa” iz Zagreba, knjigu su u Europskom domu petak, 31. ožujka, predstavili novinar Jozo Grbelja, glavni urednik IKA-Zagreb don Ćivko Kustiđ, Marijan Sinkoviđ, te pisac. S podnaslovom: “Siva knjiga o trgovini hrvatskim djevojkama”, knjiga je svjedo~anstvo suvremene hrvatske zbilje, prikazane na temelju provedenih anketa o nestajanju djevojaka, moguđih majki, iz Hrvatske. Rije~ je, naime, o trgovini i izvozu djevojaka i mladih žena, vrlo cijenjenih po ljepoti i mladosti na inozemnom tržičtu plađenih užitaka. Hrvatske djevojke, primamljene ponajviče ponudama o lakoj zaradi u inozemstvu, sve su ~ečđe žrtve ne~asne trgovine ženskim tijelom pod raznim krinkama. Prema anketama koje je autor proveo po hrvatskim župama “uzduž i poprijeko Hrvatske”, u knjizi je iznesen podatak o vičku od 28 tisuđa mladiđa, prema broju djevojaka u dobi za stvaranje obitelji. Takošer je žalosna i ~injenica, da ni mladiđi, stasali za ženidbu, pa i tamo gdje ima djevojaka za izbor, nisu zreli ni odgojeni da prihvate odgovorno obitelj i o~instvo. Stoga don Anto Bakoviđ u svojoj knjizi apelira ponajprije na dručtvo, a i na Crkvu, te na sve odgovorne, da mlade upuđuju i odgajaju u zdravom duhu prihvađanja braka, obitelji i roditeljstva. O tome se joč nije progovorilo ni u Saboru, ni na drugim odgovornim mjestima. Knjiga je, kako ju je ocijenio don Ćivko Kustiđ, iskaz jedne nemirne i uporne skrbi don Ante Bakoviđa za sudbinu hrvatskog naroda, koju kao Hrvat i sveđenik, kome je stalo do sudbine njegova naroda, bez straha čto i tko o njemu i njegovim nastojanjima mislio, iznosi i u svojim djelima i svojim knjigama. Usušuje se, naime, glasno ređi ono čto mnogi, ne samo da se ne usušuju, nego iz nemarnosti i nebrige i ne zapažaju niti o tome skrbe. U knjizi se ukazuje i na “propadanje hrvatskog sela”, tj. na odlazak djevojaka, a ostajanje neoženjenih mladiđa, te se poziva na obnovu sela i zemljoradnje smičljenom gospodarskom i socijalnom politikom.