Oštrice, (IKA) – Na svetkovinu svetih Petra i Pavla u nedjelju 29. lipnja u župi Oštrice kod Novog Marofa proslavljeni su 50. obljetnica misništva isusovca Stjepana Korena, 15. obljetnica osnutka župe, završetak misija i godišnje župno klanjanje.
Misno slavlje kod župne crkve Sv. Fabijana i Sebastijana predvodio je zlatomisnik o. Stjepan Koren, rodom iz Ključa, filijale župe Oštrice, koji je ujedno proslavio i 60. obljetnicu redovništva. Koncelebriralo je 20-tak svećenika, među kojima su bili misionari o. Zvonko Vlah i o. Tonči Trstenjak i ostali isusovci na čelu s provincijalom Hrvatske pokrajine Družbe Isusove dr. Ivanom Koprekom i rektorom na Jordanovcu dr. Ivanom Šestakom, župnici iz okolnih župa na čelu s dekanom Varaždinsko-topličkog dekanata mons. Valentom Bogadijem, te domaći sinovi župe koja je u proteklih pola stoljeća dala 20-tak svećenika i 30-tak redovnica.
Župa Oštrice nastala je prije 15 godina izdvajanjem iz župe Remetinec, koja je bila poznata kao najveći rasadnik duhovnih zvanja u Hrvatskoj. Nazočne je pozdravio domaći župnik Ivica Horvat koji je uime župne zajednice čestitao slavljeniku na zlatnom jubileju te mu zahvalio što je čitav život radio na duhovnom i materijalnom boljitku Crkve, s osobitim naglaskom na brizi za duhovna zvanja. Životopis zlatomisnika predstavio je o. Zvonko, poglavar rezidencije Družbe Isusove u Opatiji, gdje slavljenik unatrag pet godina pomaže u pastoralnom radu.
Predvodeći misu zahvalnicu, Koren je kazao kako je prikazuje za sve koji su pridonijeli njegovu životnom, redovničkom i svećeničkom putu od obitelji i odgojitelja do župne zajednice koja se i danas okupila na zahvalnom slavlju, pozvavši sve nazočne da u Kristu budu jedno srce i jedna duša. U propovijedi je o. Tonči zahvalio slavljeniku što se odazvao duhovnom pozivu u olovnim vremenima strašnog progona Crkve, kada je nadbiskup Alojzije Stepinac robijao u lepoglavskoj tamnici. Izrazio je radost i ponos svih nazočnih na nepokolebljivom, ustrajnom, vjernom i plodonosnom služenju o. Stjepana Bogu, Crkvi i domovini.
Na kraju slavlja župnik Horvat zahvalio je svima što su se okupili na misi zahvalnici za 50 godina svećeništva domaćeg sina Stjepana Korena te proslavi 15. rođendana župe, kao i slavlju završetka misija koje su zaključene upravo na dan godišnjeg župnog klanjanja. Provincijal Koprek pročitao je tri zahvale i čestitke slavljeniku, i to zahvalu uime Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, zahvalu isusovačkog generala i poglavara Družbe Isusove dr. Adolfa Nicolasa, te čestitku i apostolski blagoslov pape Benedikta XVI.
Na čestitkama i organizaciji slavlja zahvalio je sam slavljenik, te se u povodu završetka misija osvrnuo na smjernice na kojima je temeljio svoj život, pozvavši okupljene da na čvrstom temelju, kao što je Kristova Crkva koja je podignuta na Petru stijeni, grade svoj život. Svima je na kraju slavlja udijelio zlatomisnički Božji blagoslov.
Jubilarac je rođen 6. studenoga 1927. u Ključu kod Novoga Marofa, gdje je pohađao pučku školu od 1936. do 1940. Realnu gimnaziju pohađao je pet godina u Varaždinu, a tri u Zagrebu do 1948. godine. U četvrtom razredu gimnazije stupio je u Križarsku organizaciju u Varaždinu, gdje je počelo njegovo svećeničko zvanje. Varaždinske godine gimnazije bile su u tijeku II. svjetskog rata pune gladi, bombardiranja i teških životnih opasnosti. U novicijat je ušao 11. rujna 1948. godine. Filozofiju je studirao na Jordanovcu od 1950. do 1952., a onda je morao u vojsku na godinu dana. Treću je godinu filozofije završio 1954. Poslije toga bio je jednu godinu odgojitelj na Šalati u sjemeništu. Teologiju je studirao u Palmotićevoj ul. od 1955. do 1959. Za svećenika je zaređen 27. srpnja 1958. u bazilici Srca Isusova. Treću probaciju, s kojom je definitivno primljen u Dužbu Isusovu, završio je 1960. u Dubrovniku. Od 1960. do 1967. bio je župnik na Veprincu kod Opatije, gdje je uz pastoralni rad obnavljao zapuštene crkve i kapele. Od 1967. do 1973. bio je župnik u Bogišićima i Krašićima u Boki kotorskoj, a na Otoku Gospe od Milosti obnavljao je sa subraćom crkvu, samostan i obalu Otoka. Od 1973. do 1979. bio je župnik u Borovici kod Vareša. U toj župi sagradio je s narodom zgradu pastoralnog centra. Od 1979. do 1988. bio je u Splitu gdje je bio kapelan u župi Visoka i u Novicijatu ekonom i pomoćnik poglavara. U tom razdoblju bio je jednu godinu u Rimu na proširenju studija iz teologije. U Splitu je bio i duhovnik za šest samostana redovnica i ispovjednik splitskih sjemeništaraca i bogoslova. Od 1988. do 1995. bio je ekonom i pomoćnik poglavara na Filozofsko-teološkom institutu u Zagrebu, gdje se obnavljala cijela zgrada FTI-a. Od 1995. do 2002. boravio je u Dubrovniku kao poglavar i obnavljao crkvu i kuću od teških ratnih stradanja. Godine 2002. premješten je u Opatiju da pomaže teško bolesnu, a sada već pokojnom župniku o. Stjepanu Katuliću. Tu je službu obnašao preko godinu dana, a onda je premješten u opatijsku rezidenciju, gdje pomaže u apostolskom radu isusovaca, a odaziva se i pozivima župnika na okolnim župama. Također je i duhovnik Marijine legije u župi sv. Jakova, a u rezidenciji vodi brigu o knjižnici i razne druge poslove. Na svim mjestima gdje je boravio imao je divna iskustva i susrete s ljudima u raznim duhovnim potrebama i problemima.