Osuda divljaštva

1. Evanđeoski odlomak, što nam ga liturgija donosi ove nedjelje, spominje dva tragična događaja iz Isusova vremena: krvavo gušenje jednoga ustanka i rušenje siloamske kule na ljude koji su oko nje stajali (usp. Lk 13,1-9). To nas vraća na aktualnosti naših dana, koji su nažalost označeni uvijek novim vijestima o nasilju i smrti.
Već sam prošle nedjelje spominjao žarišta rata i terorističke napade koji okrvavljuju različite dijelove svijeta. Protekloga se četvrtka, potom, dogodio dramatični atentat u Madridu, koji je pokosio dvjesto žrtava i ostavio za sobom više od tisuću ranjenih. Taj strašan zločin zaprepastio je svjetsko javno mnijenje. Pred tolikim divljaštvom ostajemo duboko potreseni te se pitamo kako jedan ljudski um može doći do toga da izvrši takve odvratne zločine.

2. Ponavljajući potpunu osudu svih sličnih čina koji se ničim ne mogu opravdati, još jednom izričem svoju sućut u patnji obitelji žrtava i svoju blizinu molitvom ranjenima i njihovoj rodbini.

Čitavim je svijetom odjeknulo suosjećanje potaknuto združenim svjedočanstvom solidarnosti, koje se podiglo sa svih krajeva Španjolske protekloga petka, praćeno sličnim znakovima jedinstva političkih vlasti čitave Europe.
I upravo na temelju zajedničkoga doprinosa svih zdravih snaga ovoga kontinenta možemo gledati naprijed s pouzdanošću te se nadati boljoj budućnosti. Osobito oni koji vjeruju u Boga, Stvoritelja i Oca svih ljudi, moraju se osjetiti pozvanima da djeluju na izgradnji bratskijega i solidarnoga svijeta, bez obzira na teškoće te prepreke koje se mogu susresti na tome obaveznom i neodgodivom putu.

3. Majčinskim rukama Marije, Djevice milosrđa, povjeravamo, na osobiti način, žrtve strašnoga terorističkoga atentata u Madridu. Molimo je da zaštiti i bdije nad dragom španjolskom nacijom, nad Europom i nad čitavim svijetom.