Osvrt Biskupskog ordinarijata Mostar u povodu naše vijesti od 15. svibnja o ugandskim biskupima u Mostaru

Iz biskupskog ordinarijata Mostar glavnom uredniku IKA-e upućen je 17. svibnja o.g. službeni dopis (Prot.:607/97) koji traži da objavimo sljedeći tekst kao osvrt na našu vijest od 15. svibnja o.g. pod naslovom “Ugandski biskupi posjetili provincijalat i samostan u Mostaru”. U toj vijesti koju smo bili primili od redovitog dopisnika, spomenut je boravak tih biskupa u Međugorju i njihov posjet franjevačkom provincijalatu u Mostaru, a nije spomenut njihov susret i razgovor s biskupom Ratkom Perićem. Don Marko Kutleša, vikar za pastoral, koji je potpisnik toga dopisa piše uredniku: “Ljubazno Vas molim da biste, radi cjelovite istine, objavili ovaj naš osvrt naslovljen: #!Kakvi su ovo plodovi?#!”. Zaključujemo da nam je dužnost zadovoljiti tom zahtjevu.

“KAKVI SU OVI #!PLODOVI#!”?

14. svibnja trojica biskupa iz Ugande posjetila su Međugorje i svratila u Mostar pozdraviti biskupa Ratka Perića, svoga školskog kolegu iz Rima, zanimajući se za stav mjesne Crkve prema tzv. međugorskim zbivanjima. Bio je nazočan i nižepotpisani.
Biskup je svojim kolegama dao neke dokumente iz kojih je vidljivo da su od 1982. do 1991. radile tri stručne komisije u službi mjesnog biskupa i tadašnje Biskupske konferencije. Biskup je Žanić prije deset godina 1987. svečano i službeno proglasio u župi Međugorju da se Gospa tu nije nikome ukazala. Biskupska konferencija 1991. ne samo da nije proglasila nijedno “ukazanje” autentičnim, nego je istaknula da je “nemoguće ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama”. Od 1981. godine iz Međugorja se svijetu šalju “poruke mira”. Te poruke u našoj mjesnoj Crkvi nalaze i ovakve “plodove”.
Uprava Hercegovačke franjevačke provincije, koja je još 1976. bila svrgnuta, od 1982. nosi kazneni dodatak “ad instar” zbog neprovedbe odluka Svete Stolice s obzirom na dušobrižništvo u nekim župama u mostarsko-duvanjskoj biskupiji.
Više su crkava na području biskupije franjevci s narodom i dobrotvorima podigli, i sami ih blagoslovili, a da mjesnog biskupa nisu o tome ni obavijestili, suprotno kanonima Crkve i karizmi sv. Franje. Jedna takva je i u župi Ljuti dolac 23. travnja ove godine. I u Međugorju je mnogo crkvenih građevina bez ikakva crkvenog odobrenja.
Više od 10 franjevaca nema ispovijedne jurisdikcije na području hercegovačkih biskupija. Neki vlastitom krivnjom, neki krivnjom njihove redovničke zajednice koja ne provodi Papina dekreta.
Više od 40 franjevaca nema potrebne ovlasti za pastoralno djelovanje na području Hercegovine, ali oni se ne osvrću na odluke zakonite crkvene vlasti. Ima ih takvih i u Međugorju.
Više redovničkih zajednica živi i djeluje u župi Međugorje bez dopuštenja crkvenih vlasti: “Beatitudes”, “Kraljice mira, potpuno tvoji”, “Cenacolo”, “Oasi di pace”, “Franjevke pomoćnice svećenika”. Tako je Međugorje postalo mjesto redovničkog nereda, neposluha i protucrkvenosti.
Neki su “katolički vjernici” sa znanjem franjevaca prošle godine zazidali glavna vrata župne crkve u Čapljini, i katedralne filijalne u Miljkovićima. A trenutačno dvojica franjevaca, koji nemaju crkvenih ovlasti za Čapljinu, djeluju u zazidanoj crkvi. Sve što rade posve je nezakonito, a sklopljene ženidbe i nevaljane!
Neki franjevci u Mostaru ignoriraju zakonito uspostavljene župe, katedralu i četiri posvećene evanđelistima, i organiziraju obrede s narodom po svojoj samovolji, protiv odluka Svete Stolice i poglavara Franjevačkog reda.
Provinicijal “ad instar” u više je navrata pismeno opominjao subraću da su se ozbiljne mjere Franjevačke vrhovne uprave nadvile nad cijelu provinciju zbog neposluha.
U Međugorju izlaze, mimo crkvenog odobrenja, glasila “Glas mira” i “Pres Bulletin”, koji podržavaju “autentičnost ukazanja” i govore o “svetištu”, iako nijedna odgovorna crkvena izjava nije podržala ni autentičnost ni proglasila “svetište”.
Protucrkvenoj udruzi “mir i dobro” franjevci su posudili svoj grb i geslo ne distancirajući se od njihova nezakonita djelovanja, iako je to izričito traženo od njih.
I to su neki od “plodova” onih otaca franjevaca, koji preko Međugorja svijetu “prodaju maglu mira”, a sami su otvrdnuli u neposluhu prema svome Franjevačkom redu i Svetoj Stolici.
15. svibnja čitamo izvještaj iz Međugorja u “Slobodnoj Dalmaciji” kako je s obzirom na ugandske biskupe “vidjelac” “Ivan Dragičević prenio Gospinu poruku koja je tom prigodom rekla da je vrlo radosna što su biskupi u Međugorju”. Ivan je inače bio u sjemeništu u Visokom 1981/82.). U Visokom ga je ispitivala komisija o ukazanjima. On je 9. 5. 1982. napisao: “Znak će se dogoditi u 6 mjesecu”. Ništa se nije dogodilo. Iz Visokog je zbog loših ocjena bio otpušten. Nastavio je u Dubrovniku (1982/83). U vrijeme svoga dvogodišnjeg boravka u sjemeništu govorio je da mu se Gospa priviđa i kazuje da će on biti svećenik. Ali je i odatle zbog loša učenja otpušten. 1994. našao je bivšu miss Massachusetts Loreen Murphy, s kojom se vjenčao u Bostonu (SD 9.11.94.). Na dan vjenčanja mladoženja je “imao ukazanje” u Massachusettsu. Gospa, eto, hoda za njim po svijetu, kao i za nekim drugim međugorskim “vidiocima”. Sada Blaženu Djevicu Mariju prikazuje “da je vrlo radosna što su biskupi u Međugorju”. Takva “poruka” nije više samo prozirna međugorska reklama, nego obična izmišljotina zbog koje će naivni “od istine uho odvraćati, a bajkama se priklanjati” (2 Tim 4,4).
Don Marko Kutleša, vikar za pastoral