OSVRT NA GOVOR PAPE IVANA PAVLA II. HRVATSKIM BISKUPIMA U POSJETU APOSTOLSKIM PRAGOVIMA
Rim (IKA )
Rim, 19. 3. 1999. (IKA) - Nedavni posjet hrvatskih biskupa apostolskim pragovima ostavio je odjek u domaćem, ali i u talijanskom tisku. To potvrđuje i članak koji je 18. ožujka, objavio vatikanski dnevnik "L'Osservatore Romano" o "povijesnom zadatku kat
Rim, 19. 3. 1999. (IKA) – Nedavni posjet hrvatskih biskupa apostolskim pragovima ostavio je odjek u domaćem, ali i u talijanskom tisku. To potvrđuje i članak koji je 18. ožujka, objavio vatikanski dnevnik “L’Osservatore Romano” o “povijesnom zadatku katoličkog laikata danas u Hrvatskoj”. Uredništvo vatikanskog dnevnika rijetko se osvrće na službene posjete biskupa Papi i Svetoj Stolici, što upravo čini članak Gianpaola Matteija “Refleksije na govor pape Ivana Pavla II. hrvatskim biskupima u posjetu ‘apostolskim pragovima'”. Taj govor Svetog Oca, od posebne je važnosti, jer na neki način zaokružuje govore što ih je papa Ivan Pavao II. uputio hrvatskim biskupima u tijeku svojih pastirskih pohoda hrvatskom narodu. Time je vatikanski dnevnik upoznao i širu svjetsku javnost s problematikom s kojom se suočava Crkva u Hrvatskoj. Autor članka navodi kako Hrvatska, kao što je rekao Papa “nakon što je prošla kroz razdoblje kušnji, uživa sada mir i slobodu. Potrebno je ipak biti budan, kako bi se išlo putem prave slobode u poštivanju ljudskih prava”. Papa je poručio hrvatskim biskupima da se “teškoće na koje nailaze društvo i Crkva u Hrvatskoj mogu rješavati duhom ljubavi, postojanom strpljivošću i dosjetljivom dalekovidnošću. Jedino će tako mlada stabla slobode i demokracije moći izrasti u čvrsta i jaka stabla.” Papa je svjestan, navodi Vatikanski dnevnik, da “pred materijalnim i moralnim ruševinama, što su ih izazvale na završetku ovog stoljeća razne ideologije i nasilničke diktature” nije lako uspostaviti normalni život i pojačati vjersko poimanje života. Potrebno je zbog toga “da Crkva u Hrvatskoj učvrsti zajedništvo svojih različitih snaga kako bi postigla ciljeve, koji su pred njom u današnjem ozračju slobode i demokracije”, jer će jedino tako moći uvjerljivo svjedočiti jedinstvo u Kristu te biti u stanju nositi se sa starim i novim izazovima i odgovarati na očekivanja onih koji traže istinu i žele dati potpuni smisao svojem postojanju. Podsjećajući na Papine riječi kako će “kršćani, stupajući u razne javne službe moći oblikovati novo lice svoje domovine i obavljajući te službe kao pravi Kristovi vjernici, promicati opće dobro, zajedno s pravdom i duhom solidarnosti”, Gianpaolo Mattei zaključuje kako se tu radi o teškom pothvatu i zadaći za kršćanske laike.