Osvrt na putovanje u Poljsku

Predraga braćo i sestre!
1. Prošlog sam se četvrtka vratio s dugog hodočašća u Poljsku i još su mi u pameti i u srcu utisnute slike mjesta koja sam pohodio a nadasve mnoštva sunarodnjaka i drugih vjernika koji su došli iz raznih zemalja, koji su mi posvuda priredili dirljiv doček. U duhu mi oživljavaju duboka sjećanja i osjećaji. Kako ne zahvaliti Gospodinu za tu veliku prigodu koju mi je udijelio? Upravo bih danas htio ponajprije njemu uputiti svoju zahvalnu misao. Također želim dodati svoju srdačnu zahvalnost svima onima koji su surađivali na uspjehu ovoga apostolskog putovanja, s osobitim zagrljajem subraći biskupima koji su me ugostili u svojim biskupijama. Bio je to nezaboravni doživljaj vjere i bratstva.
2. “Bog je ljubav” – bilo je geslo koje je pratilo svaku postaju ovoga hodočašća: Evanđelje ljubavi, Evanđelje blaženstava jedino može donijeti mir srcima i uspostaviti smirene i uspješne društvene odnose. Iz ljubavi Božje i mira s njim proizlaze solidarnost i mirni sporazum među pojedincima i narodima.
U izgovaranju tih riječi, moja je misao osobito upućena Europi, koja nosi još krvave rane nedavnog sukoba u Jugoslaviji; upućena je i dvjema azijskim zemljama, Indiji i Pakistanu, gdje je mir teško ugrožen.
Molimo zajedno da se u Europi unaprijedi mir, molimo da bi Indija i Pakistan znali iznova poduzeti hod dijaloga, zalažući se u neposrednom zaustavljanju borbi s njihovim teretom nasilja i smrti.
Neka bi narodi Europe, Azije i drugih kontinenata iz blaga duhovnih vrijednosti svoje povijesti crpli obnovljenu zauzetost u uzajamnom poštovanju i velikodušnoj i iskrenoj suradnji.
3. Neka Sveta Djevica, kojoj sam se više puta obraćao za svog nedavnog putovanja, a osobito pohodivši svetište u Čenstohovi, moli za nas, jačajući u svima volju za obraćenjem, pomirenjem i mirom.
Pozdravljam također vjernike iz župe Sveta Franciska Calabrini u Rimu i skupinu učenika iz klasične gimnazije “De Castro” iz Oristana.

Papina opća audijencija u srijedu 23. lipnja 1999.

APOSTOLSKO PUTOVANJE U POLJSKU

1. Danas bih se još htio zaustaviti na hodočašću koje sam imao radost izvršiti u Poljskoj od 5. do 17. ovoga mjeseca. Taj moj pastirski pohod u domovinu, sedmi i najduži, ostvario se dvadeset godina nakon prvog pohoda od 2. do 10. lipnja 1979. Uoči Velikog jubileja 2000., podijelio sam s Crkvom u Poljskoj slavlja tisućljeća dvaju velikih događaja koji su na početku njezine povijesti: kanonizacije sv. Adalberta i ustanovljenja u Poljskoj prve metropole u Gnieznu, s tri sufraganske biskupije u Kolobrzegu, Krakovu i Wroclavu. Također sam mogao zaključiti Drugu opću nacionalnu sinodu i proglasiti novu sveticu te brojne nove blaženike, uzorne svjedoke Božje ljubavi.
“Bog je ljubav” – bilo je geslo apostolskog putovanja, koje je bilo veliki hvalospjev Ocu nebeskom i čudesnim djelima njegova milosrđa. Zbog toga ne prestajem zahvaljivati njemu, Gospodaru svijeta i povijesti, koji mi je dopustio još jednom prijeći zemljom mojih otaca, kao hodočasnik vjere i nade, osobite hodočasnik njegove ljubavi.
Želim ponoviti izraz svoje zahvalnosti gospodinu Predsjedniku Republike i državnim vlastima za njihov prijam i za očitovano sudjelovanje. Od velike utjehe bio mi je također bratski susret s pastirima ljubljene Crkve u Poljskoj, kojima srdačno zahvaljujem za njihovu veliku apostolsku zauzetost i žar. Svoju zahvalnost protežem na sve one koji su na bilo koji način sudjelovali u dobrom uspjehu moga pohoda: osobito mislim na sve koji su molili i prikazali u tu svrhu svoje patnje; mislim također na mlade koji su u velikom broju sudjelovali u svakoj postaji toga mog hodočašća.
2. Nit vodilja tih dana bila je evanđeoska stranica blaženstava koja predstavlja ljubav Božju u osobitim crtama Kristova lica. Koje li radost za mene proglasiti, tragom svetoga Adalberta, osam blaženstava razmatrajući o povijesti svojih otaca! U spomen velikom biskupu i mučeniku bile su posvećene postaje u Gdanjsku, Pelplinu i Elblagu, u baltičkoj pokrajini, gdje je Adalbert bio mučen. Poljski je narod uvijek čuvao Adalbertovu baštinu, i ona je dala divne plodove svjedočanstva u cijeloj poljskoj povijesti.
Obzirom na to mogao sam pohoditi gradove koji čuvaju neizbrisivu uspomenu razaranja drugoga svjetskog rata, masovnih pogubljenja i strašnih progonstava. Samo vjera u Boga koji je ljubav i milosrđe, učinila je mogućom njihovu materijalnu i moralnu obnovu. U Bydgoszczu gdje je kardinal Wyszynski htio izgraditi hram posvećen “Svetim mučenicima braći Poljacima”, slavio sam misu za mučenike, spominjući “tisuće neznanih”, umrlih u ovom stoljeću radi Boga i čovjeka. U Torunu sam proglasio blaženim svećenika Wincentyja Frelichowskog (1913. – 1945.) koji je u dušobrižničkoj službi a potom u koncentracijskom logoru bio djelatnik mira i svjedočio sve do smrti Božju ljubav oboljelima od tifusa u Dachauu. U Varšavi sam proglasio blaženima 108 mučenika, uključujući biskupe, svećenike, redovnike, laike, žrtve koncentracijskih logora u doba drugoga svjetskog rata
U glavnome gradu proglasio sam također blaženima Edmunda Bojanowskoga – promicatelja odgojnih i karitativnih djela, preteču koncilskog učenja o apostolatu laika, i sestru Reginu Portmann koja je spojila kontemplativni život s brigom za bolesne i poučavanjem dječaka i djevojčica. U Stary Saczu proglasio sam svetom sestru Kingu, istaknuti lik iz XIII. stoljeća, uzor djelatne ljubavi bilo kao supruga poljskoga kneza Boleslava, bilo, nakon njegove smrti, kao redovnica klarisa.
Ti junački svjedoci vjere pokazuju kako je “traditio” Božje riječi, slušane i ostvarivane, stigla od Alberta sve do danas te je hrabro utjelovljena u današnje društvo, koje se priprema prijeći prag trećega tisućljeća.
3. Vjera u Poljskoj hranila se i bila snažno podupirana pobožnošću Presvetome Srcu i Blaženoj Djevici Mariji. Štovanje Božanskoga Srca Isusova bilo je u ovom hodočašću posebno istaknuto: temeljilo se na posveti ljudskoga roda Presvetome Srcu, koju je moj časni prethodnik Lav XIII. izvršio po prvi put točno prije sto godina. Čovječanstvo treba ući u novo tisućljeće pouzdajući se u milosrdnu Božju ljubav. To je pak jedino moguće obraćajući se Kristu Spasitelju, neiscrpivu izvoru života i svetosti.
A što reći o djetinjoj ljubavi koje moji sunarodnjaci gaje prema svojoj Kraljici, Presvetoj Mariji? U Lichenu sam blagoslovio novo veliko svetište posvećeno njoj i u nekim gradovima, uključujući i onaj u kojemu sam rođen, okrunio sam štovane Djevičine slike. U Sandomierzu sam slavio euharistiju u čast Bezgrešnog Srca Blažene Djevice Marije.
Htio bih također spomenuti svoje molitvene susrete u Elku, Zamoscu, Warszavi-Pragu, Lowiczu, Sosnowiecu, Gliwicama i u svom rodnom gradu Wadowicama.
Prije negoli sam ušao, pokleknuo sam pred časnom slikom Djevice Čenstohovske na Jasnoj Gori: bio je to trenutak dubokog duhovnog ganuća. Njoj, “Svetoj Djevici koja brani jasnu Čenstohovu” (usp. Mickiewicz), iznova sam povjerio svoj život i svoje petrovsko služenje; Njoj sam posvetio Crkvu koja je u Poljskoj i na cijelome svijetu; od nje sam molio dar dragocjenog mira za cijelo čovječanstvo i solidarnost među narodima.
4. U tijeku svoga putovanja mogao sam više puta zahvaliti Bogu za preobrazbe izvršene u Poljskoj u posljednjih dvadeset godina uime slobode i solidarnosti. Učinio sam to u Gdansku, gradu simbolu pokreta Solidarnosti. Učinio sam to nadasve govoreći u republičkom parlamentu, gdje sam spomenuo miroljubive borbe osamdesetih godina i preokrete osamdeset i devete. Moralna načela tih borbi moraju i dalje nadahnjivati politički život da bi demokracija bila utemeljena na čvrstim moralnim vrijednostima: obitelji, ljudskom životu, radu, odgoju, skrbi za slabe. Tih istih dana, kada se obnavlja Europski parlament, molio sam za “stari kontinent” da bi i dalje bio svjetionikom civilizacije i istinskog napretka, ponovno otkrivajući svoje duhovne korijene i potpuno vrednujući mogućnosti naroda koji ga ispunjaju od Urala do Atlantika.
Također, u dva susreta sa svijetom umjetnosti, u Torunu i Varšavi, bilo mi je moguće vidjeti kako su poboljšani odnosi između Crkve i znanstvenih krugova, uz veliku uzajamnu korist. U drugim sam prilikama, potom, mogao podići glas u obranu društveno najslabijih osoba i skupina: Crkva, dok promiče djela milosrđa, promiče pravednost i solidarnost slijedeći primjer svetaca, poput Kraljice Jadvige i Alberta Chmielowskog, uzora kako se sudjeluje u sudbini najsiromašnijih. Napredak se ne može ostvarivati na račun siromašnih niti ekonomski manje jakih kategorija, niti na račun prirodnog okoliša.
5. Nije nedostajalo prilika da se potvrdi kako Crkva pruža svoj doprinos cjelovitom razvoju nacije ponajprije s oblikovanjem savjesti. Crkva postoji da bi evangelizirala, to jest naviještala svima da je “Bog ljubav” i da potvrdi kako ga svatko može susresti. Druga opća sinoda obnovila je tu obvezu na crti II. vatikanskog koncila i u svjetlu znakova vremena, pozivajući sve vjernike na velikodušnu suodgovornost. Evangelizacija nije vjerodostojna ako kao kršćani ne ljubimo jedni druge, prema Gospodinovoj zapovijedi. U Siedlceu i u Varšavi, na spomen svetih mučenika iz Podlasie molio sam zajedno s vjernicima grkokatolicima za nadilaženje podjela iz drugoga tisućljeća. Htio sam također susresti braću drugih vjeroispovijesti, kako bi ojačale veze jedinstva. U Drohiczynu, gdje sam sudjelovao u ekumenskom bogoslužju, ta je molitva obuhvatila pravoslavne, luterane i druge crkvene nekatoličke zajednice. Svi su uočili potrebu za jedinstvom Crkve: moramo poraditi za njegovo puno ostvarenje, spremni dopustiti greške i uzajamno si opraštati. Ujutro posljednjega dana moga hodočašća bilo mi je dano služiti euharistiju u katedrali u Wawelu. Tako sam oprotivši se od moga ljubljenog grada Krakova mogao zahvaliti Gospodinu za tisućljeće nadbiskupije.
6. Predraga braćo i sestre, zahvalimo zajedno Gospodinu za te milosne dane. Ponavljam danas s vama: Te Deum laudamus, Tebe Boga hvalimo, za svetu Crkvu, utemeljenu na Kristu ugaonom kamenu, na apostolima i mučenicima, i raširenu u svakom dijelu svijeta. Hvalimo te osobito zbog Crkve koja je u Poljskoj, bogate vjerom i djelima djelatne ljubavi.
Hvalimo te, o Marijo, Majko Crkve i Kraljice Poljske! Uključena na osobit način u otajstvo Utjelovljenja, pomozi Poljskoj živjeti s vjerom u Veliki jubilej, i dođi u pomoć svima koji se u svojim teškoćama tebi utječu. Pomozi svakome od nas izabrati neprolazne stvarnosti: vjeru, nadu i ljubav. Pomozi nam, o Majko, živjeti djelatnu ljubav koja je od svega najveća, jer “Bog je ljubav”.