Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca je u povodu blagdana sv. oca Pija iz Pietrelcine objavila knjigu Henriete Zajec “Otac Pio iz Pietrelcine”.
Predgovor knjizi napisao je ministar provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića o. Ivica Petanjak. Između ostaloga, o. Petanjak piše: “Vjerujem da će sam naslov izazvati znatiželju kod čitatelja da uzmu u ruke ovu knjižicu i da je čitaju i to iz razloga što je pater Pio poznat kao svet čovjek, ali sigurno velika većina vjernika nije upućena u mistiku i ne zna što to obilježava sveca mistika. Stoga je ovo dobra prilika da na jednom mjestu pronađete razjašnjenja različitih vrsta i vidove mistike, da u malo riječi upoznate neke od najznačajnijih mistika Katolike Crkve i osobitosti koje ih rese. Kratke rečenice, te jednostavan i jezgrovit stil pisanja omogućavaju brzo snalaženje u inače zahtjevnoj tematici. Osobitost ovakvog stila pisanja na trenutke ostavlja utisak kao da i nije teško biti mistik i da je to nešto što bi trebalo biti habitus svakom kršćaninu. Tako je mislio i sam sveti Pio dok je još kao dijete imao mistična iskustva, ali nije o njima govorio, jer je smatrao da ih ima svaka krštena duša.”
Ovo je izdanje, zapravo, magistarski rad, kojeg je autorica prilagodila za širu čitateljsku publiku, a kojim odgovara stručno na brojna pitanja, proučavajući mistiku općenito, zatim kršćansku mistiku i život jednog od najvećih mistika koji su postojali tijekom dvije tisuće godina kršćanstva oca Pija iz Pietrelcine. Tako u prvom djelu autorica tumači osnovne oznake mistike, te što je to naravna, a što nadnaravna mistika. Nadalje se osvrće na tri najznačajnije kršćanske mistike: apostolsku, afektivnu i spekulativnu. Autorica ističe, kako je predmet, tj. objekt kršćanke mistike Bog koji se objavio kao osoba, te za svaku d navedenih mistika donosi po jedan ili da primjera. U poglavlju naslovljenom “Mistično iskustvo” donosi kratak prikaz čime može mistično iskustvo biti popraćeno, npr. unutarnji govor, viđenja, ekstaze, levitacija, širenje svjetla transverberacija. Također autorica predstavlja i karakteristike mističnog života. Potom donosi kratak životopis oca Pija: od djetinjstva i mladenačke dobi i ulaska u samostan, preko početaka neobičnih pojava 1911. godine, te transverberacija i stigmatizacija sve do odluka Svetog Oficija i desetgodišnje izolacije, te djelovanja oca Pija nakon odluke o ukidanju izolacije. Središnji dio knjige naslovljen je “Otac Pio – mistik 20. stoljeća”. Ovdje se čitatelji mogu upoznati s nastankom stigmi, mišljenjima liječnika, te svjedočenjima svjedoka. Autorica tumači i druge mistične pojave kod oca Pija: viđenja pojava miomirisa, dar čitanja savjesti čudesna ozdravljenja. Osvrće se i na učenja oca Pija o zlu, te o njegovim mislima o kušnjama. U završnom djelu knjige nalazi se prikaz procesa za beatifikaciju i kanonizaciju oca Pija. (ika-mb/sp)