1. Tijekom nedavnog putovanja u Poljsku, ovako sam se obratio Gospi: “Presveta Majko, […] daj i meni tjelesnu i duhovnu snagu da mogu do kraja izvršiti poslanje koje mi je Uskrsli dodijelio. Tebi predajem plodove svog života i svoje službe; Tebi povjeravam sudbinu Crkve; […] u Tebe se uzdam i Tebi još jednom izjavljujem: Totus tuus, Maria! Totus tuus! Amen” (Kalwaria
Zebrzydowska, 19. 8. 2002.). Te riječi ponavljam danas, dajući hvalu Bogu za dvadeset i četiri godine svog služenja Crkvi na Petrovoj stolici. Na ovaj posebni dan, iznova povjeravam rukama Majke Božje život Crkve i toliko izmučenog čovječanstva. Njoj povjeravam također svoju budućnost. Polažem sve u njezine ruke, da s majčinskom ljubavlju to prikaže svom Sinu, “na hvalu Slave njegove” (Ef 1,12).

2. Središte naše vjere je Krist, čovjekov Otkupitelj. Marija ga ne zastire, kao što ne zastire niti njegovo djelo spasenja. Uznesena u nebo tijelom i dušom, Djevica, prva koja je kušala plodove muke i uskrsnuća svog Sina, jeste Ona koja na najpouzdaniji način vodi Kristu, konačnom cilju našeg djelovanja i čitava našeg života.
Zato, upućujući čitavoj Crkvi, u apostolskom pismu Novo millennio ineunte, Kristov poziv da “izveze na pučinu”, dodao sam: “na tomu nas putu prati Presveta Djevica kojoj sam […], zajedno s mnoštvom biskupa […], povjerio treće tisućljeće” (br. 58). I pozivajući vjernike da neprestano razmatraju Kristovo lice, toliko sam želio da u tome razmatranju svima bude učiteljica Marija, njegova Majka.

3. Danas tu želju još jasnije želim izraziti s dvije simboličke geste. Uskoro ću potpisati apostolsko pismo Rosarium Virginis Mariae. Osim toga, zajedno s tim dokumentom, posvećenom molitvi krunice, proglasit ću godinu od listopada 2002. do listopada 2003. “Godinom krunice”. Činim to ne samo zato što je ta godina dvadeset i peta moje papinske službe, već i zato što se slavi stotinu i dvadeseta obljetnica enciklike Supremi apostolatus officio, kojom je 1. rujna 1883. moj časni prethodnik, papa Lav XIII. označio početak objavljivanja niza dokumenata posvećenih upravo krunici. Postoji zatim još jedan razlog: u povijesti Velikih jubileja vrijedio je dobar običaj da, nakon jubilejske godine posvećene Kristu i djelu Otkupljenja, bude proglašena godina u čast Marije, gotovo moleći od nje pomoć da primljene milosti urode plodom.

4. Postoji li možda bolje oruđe od molitve krunice za zahtjevnu, no izvanredno bogatu zadaću razmatranja Kristova lica zajedno s Marijom? Moramo ipak ponovno otkriti mističnu dubinu sadržanu u jednostavnosti te molitve, toliko drage pučkoj tradiciji. Ta je marijanska molitva po svom sastavu u stvari prije svega razmatranje otajstava Kristova života i djelovanja. Ponavljajući zaziv “Zdravo Marijo”, možemo produbiti temeljne događaje iz poslanja Božjeg Sina na zemlji, koje su nam prenijeli evanđelje i predaja. Da bi ta sinteza evanđelja bila potpuna i pružila veće nadahnuće, u apostolskom pismu Rosarium Virginis Mariae predložio sam da se onima koji se trenutno razmatraju u krunici doda drugih pet otajstava i nazvao sam ih “otajstvima svjetla”. Ona obuhvaćaju javni Gospodinov život, od krštenja na Jordanu do početka Muke. Taj prijedlog ima za cilj proširiti obzore krunice, kako bi se onomu koji je moli pobožno, a ne mehanički, omogućilo još dublje proniknuti u sadržaj Radosne vijesti i sve više suobličavati vlastiti život Kristovu.

5. Zahvaljujem vama, ovdje prisutnima, i onima koji su u ovom posebnom danu sa mnom ujedinjeni u duhu. Hvala na naklonosti i osobito na jamčenju trajne molitvene potpore. Povjeravam ovaj dokument o svetoj krunici pastirima i vjernicima cijeloga svijeta. Godina svete krunice, koju ćemo zajedno živjeti, urodit će sigurno blagotvornim plodovima u srcu svih, obnovit će i osnažiti djelovanje milosti Velikog jubileja dvijetisućite i postati izvor mira za svijet.
Neka Marija, Kraljica svete krunice, koju ovdje vidimo na lijepoj slici koja se časti u Pompejima, vodi sinove Crkve punini jedinstva s Kristom u njegovoj slavi!