Predraga braćo i sestre!
1. Svetkovina svetoga Petra i Pavla poziva nas oživjeti vjeru ove dvojice apostola, stupova Crkve, kojima je Krist bio životni zanos. Petar ga je priznao riječima i krvlju, “Sinom Boga živoga” (Mt 16,1,6). Pavao, obrativši se i postavši apostolom naroda, bio je njime toliko obuzet da je uskliknuo: “Ta meni je živjeti Krist” (Fil 1,21). Njihov nas spomen potiče na obvezu sve veće vjernosti i na sve dublje jedinstvo.
Točno prije godinu dana, na svetkovinu svetoga Petra i Pavla, imao sam radost susresti se s bratom iz Carigrada, patrijarhom Bartolomeom I. Zajedno uputismo riječ narodu Božjem, gotovo predosjećajući ljepotu punog zajedništva za kojim skupa čeznemo.
Susret se dogodio mjesec dana prije objavljivanja enciklike “Orientale lumen”, u kojoj sam iskazao poštovanje prema bogatstvima istočne kršćanske baštine. Sljedećih mjeseci nisu nedostajale prigode za vraćanje na isto obrazlaganje. Osobito se pozivam na spomen brestovskog i užgorodskog jedinstva, u kojima su neka istočna braća i crkvene zajednice uspostavili puno zajedništvo s Petrovom Stolicom. Taj skup okolnosti, osobito na obzorju priprave Velikog jubileja godine 2000, izoštrava želju za jedinstvom svih kršćana, za koje je Krist molio na Posljednjoj večeri, i potiče nas na sve veću obvezu promicati ga svim silama.

2. Riječ je o čežnji koju budi Duh Božji! Upravo on potiče na skraćivanje udaljenosti i dopušta da padnu predrasude, da se upoznamo izbližega, podsjećajući na ono ozračje razumijevanja koje je označavalo najbolje trenutke odnosa između zapadne i istočne Crkve, nadasve u prvom tisućljeću. Crkva još uvijek živi od naukovnih, duhovnih, uljudbenih i ljudskih bogatstava, koja su osobito veliki sveci otačkog razdoblja izmjenjivali. Ona ostaju zajednička baština koju treba otkriti i vrednovati, kako bi Crkva opet mogla disati na “oba plućna krila”, ono istočno i ono zapadno. U tom sam smislu, u “Orientale lumen” pozvao katolike da upoznaju baštinu istočnih Crkava, “da bi se proces jedinstva njome hranio i promicao u okviru mogućnosti svakog pojedinca” (br. 1).
Danas, na svetkovinu svetoga Petra i Pavla, obnavljam taj poziv. Kao sin slavenskog naroda, osjećam osobno posebni Gospodinov poziv poraditi na tome. U sljedećim nedjeljnim susretima posvetit ću se prikupljanju nekih sadržaja velike istočne kršćanske baštine, da pokažem njihovu životnost i u odnosu na velike upitnike koji se postavljaju vjeri našega doba.

3. Povjerimo pitanje punog zajedništva između istočne i zapadne Crkve Presvetoj Djevici, promatrajući je, kako nam to prikazuju Djela apostolska, zajedno s apostolima u dvorani Posljednje večere u očekivanju Duha Svetoga (usp. Dj, 1,14). Marija je slika jedinstva, na kojoj se moramo uvijek nadahnjivati. Majka Crkve neka podupre naše napore i ubrza naš korak, da se “za Veliki jubilej možemo predstaviti, ako ne potpuno ujedinjeni, barem puno bliže nadilaženju podjela drugog tisućljeća” (Nadolaskom trećeg tisućljeća, 34).