Krk, 24. 3. 1997. (IKA) – “Čovjeka se osuđuje na smrt kad se ubija u njemu radost rada, kad mu se onemogućuje da se dariva po radu, da djelom ruku svojih stvara i tako postaje koristan sebi i drugima. Čovjek ima pravo na rad. Rad je za čovjeka, a nije čovjek zbog rada. Pravo na rad ima prednost pred profitom i golim kapitalom. Nezaposlenost, otpuštanje od posla je grijeh našeg vremena. Taj grijeh pritišće čovjeka današnjice, unosi tamu i nemir u obitelji”, istaknuo je, između ostalog, krčki biskup Josip Bozanić u uskrsnoj poruci upućenoj vjernicima svoje biskupije. Podsjećajući na Kristove riječi “Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste” (Mt 25,40) biskup Bozanić je ustvrdio da one znače da “kad je osuđen na smrt jedan i najmanji među nama, Isus obnavlja svoju muku”. Čovjeka se osuđuje na smrt “kad ga se tobože želi osloboditi od odgovornosti i zauzimanja za budućnost” jer mu se tada uzima radost budućnosti, a kršćanin je upravo pozvan “da se prema svojim sposobnostima zauzima za život i napredak svoje sredine u općini, gradu, županiji i državi”. Čovjeka se osuđuje na smrt također” kad ga se hrani negativnim vijestima, kad mu se onemogućuje da vidi i dobre strane života”, zatim “kad mu se u njegovoj velikoj gladi za životom nudi san tj. drogu koja zavarava glad za životom” te “kad se osuđuje na smrt i ubija, kad se zaustavlja razvoj ljudskog života da bi se izbjeglo neugodnosti ili da se ne bi povećao trošak života”.