Zagreb, (IKA) – “Četrdeseta obljetnica završetka Drugoga vatikanskog sabora: očekivanja – ostvarenja – izazovi” tema je 45. Teološko-pastoralnog tjedna koji je svečano otvoren 25. siječnja u dvorani Međubiskupijskoga sjemeništa na zagrebačkoj Šalati.

Organizator toga znanstvenoga i pastoralnog skupa koji će trajati do 27. siječnja je Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Na svečanosti otvorenja bili su nazočni predsjednik Hrvatske biskupske konferencije i Veliki kancelar KBF-a zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, predsjednik BK BiH banjolučki biskup Franjo Komarica, apostolski nuncij u Hrvatskoj nadbiskup Francisco-Javier Lozano, nadbiskupi i biskupi iz Hrvatske i BiH, te dekani i profesori s teoloških učilišta u Hrvatskoj i BiH, redovnički poglavari i poglavarice.

Osim njih na otvaranju su bili nazočni i predstavnik Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta dr. Pavo Barišić, prorektor za nastavu i studente Sveučilišta u Zagrebu dr. Vjekoslav Jerolimov, zagrebačka gradonačelnica Vlasta Pavić, predstavnici drugih kršćanskih Crkava, muftija Ševko Omerbašić te petstotinjak dijecezanskih i redovničkih svećenika, redovnica i pastoralnih djelatnika iz Hrvatske, BiH, te iz europskih zemalja.

Upućujući riječi zahvale Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu za organizaciju ovoga jedinstvenog skupa Katoličke crkve u hrvatskome narodu, kardinal Bozanić osvrnuo se na temu razmatranja ovogodišnjega Tjedna, te je istaknuo kako je spomen četrdesete obljetnice najvažnijeg crkvenog događaja u novijoj povijesti poziv na osobno i zajedničko vrednovanje svega što Crkva baštini od Koncila.

“Nameću se brojna pitanja koja istodobno traže i jasne odgovore: kako su se u teologiji i crkvenom pastoralu u našoj Crkvi razvijale i uspjele ostvariti koncilske smjernice, dokle se stiglo u obnovi naših crkvenih zajednica i što nam Duh govori danas u susretu s novim okolnostima”, ukazao je kardinal, napomenuvši da Sveti Otac ističe kako prolazom godina koncilski tekstovi ne gube svoju vrijednost, niti svoj sjaj.

Tjedan je službeno otvorio dekan KBF-a dr. Josip Baloban, koji je tom prigodom prokomentirao kako se s pravom četiri desetljeća poslije Koncila moramo pitati koliko je Crkva u nas koncilska, ako u većoj mjeri nismo uspjeli deklerikalizirati pastoralno djelovanje Crkve; ako su nam pastoralne strukture više deklarativnog i dekorativnog, namjesto djelatnog karaktera u smislu suradnje, suodgovornosti i zajedničkog planiranja; ako se spoznaje iz crkveno-socioloških istraživanja slabo primjenjuju u pastoralnoj praksi; ako hrvatski kršćanin od običnog vjernika do biskupa, pa možda i profesora više voli izvanjsko, manifestativno i folklorno, a manje strpljivi, nevidljivi, a u biti daleko učinkovitiji pastoralni rad koji stvara osobni kršćanski habitus, koji je sposoban suočiti se sa svim izazovima nastajućeg pluralističkoga hrvatskog društva.

Dr. Baloban tom je prigodom podsjetio na riječi velikog pape Pavla VI. koji je početkom 70-ih godina rekao da nekadašnje metode, koje su odgovarale potrebama drukčijih društvenih okolnosti, ne uspijevaju više zahvatiti u istoj mjeri u društvo i mentalitet koji su se stubokom izmijenili te da je posadašnjenje pastoralnih metoda bio jedan od ciljeva Drugoga vatikanskog sabora.

Dr. Baloban nadalje je kazao da četrdeset godina poslije Koncila stojimo pred pitanjem: jesmo li pronašli djelotvorne pastoralne metode, koje odgovaraju današnjem suvremeniku ili smo, pored narodnog jezika u liturgiji, svih prevedenih koncilskih dokumenata i obrednika na hrvatski jezik, ipak dopustili da nam Koncil polagano i neprimjetno seli u arhive. Dekan KBF-a ponudio je na razmišljanje i pitanje koliko su stožerne koncilske smjernice poput zajedništva, dijaloga, ekumenizma, suradnje, suodgovornosti i demokratizacije, dakako uz uvažavanje hijerarhijske strukture Kristove Crkve, uspjele zaživjeti u Crkvi u Hrvatskoj i u našem društvu.

Izvucimo Koncil iz arhiva, ponovno pozorno čitajmo njegove dokumente, te koncilsko učenje i naš ustajali mentalitet suočimo s novim društvenim izazovima, potaknuo je okupljene dr. Baloban, istaknuvši da hrvatsko društvo treba odgovorne, poštene i moralne vjernike koji će zajednički sa svećenicima i pastoralnim djelatnicima kao istinskim intelektualcima i ljudima duha voditi Hrvatsku prema boljoj budućnosti.

Ističući da je Koncil bio i jest veliki dar Crkvi i važno iskustvo za nju, u svome je pozdravnom govoru biskup Komarica kazao da se o njemu može i mora govoriti te da je on za Crkvu i suvremeni svijet i zadaća i izazov. Pozdravnu riječ uputio je i dr. Barišić, rekavši da je veliki događaj 21. ekumenski koncil koji je postao simbol obnove Katoličke crkve te da je s Drugim vatikanskim saborom Crkva otvorenost proglasila zadatkom, a razgovor s drugim i drugačijim trajnom praksom.

Nazočnima su se obratili i predstavnik Srpske pravoslavne crkve o. Milan Topić, predstavnik Crkava reformatorske baštine u Hrvatskoj Branko Berić te muftija Omerbašić, koji su istaknuli važnost Drugoga vatikanskog sabora i njegovih dokumenata u pitanjima ekumenizma i međureligijskoga dijaloga.

Okupljene je pozdravila i zagrebačka gradonačelnica Vlasta Pavić, rekavši da je ponosna što je prva gradonačelnica koja im se obraća u četrdesetpetogodišnjoj povijesti održavanja ovoga zborovanja.

Već tradicionalno kardinal Bozanić je s Teološko-pastoralnog tjedna uputio brzojav Svetome Ocu. Gospićko-senjski biskup Mile Bogović pozvao je na izložbu četiri idejna rješenja za gradnju Crkve hrvatskih mučenika u Udbini koja su ušla u uži izbor, a među kojima je i projekt Nikole Bašića po kojemu će se crkva graditi, postavljenu na prvom katu.

Prvo predavanje na temu “Kako danas čitati i razumijevati Drugi vatikanski sabor” održao je profesor fundamentalne teologije na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Splitu dr. Nediljko A. Ančić. On je naveo neke od kriterija kako bi se vjerno iščitavala koncilska poruka i spoznale njegove istinske nakane. Ukazao je da se novost Drugoga vatikanskog sabora može izreći pojmovima: posadašnjenje, pastoralno usmjerenje Crkve, znakovi vremena. Govoreći o Koncilu kao početku novog razdoblja u povijesti Crkve, ukazao je da je Drugi vatikanski sabor sebe shvaćao ponajprije kao prijelaz Crkve iz posttridentskog razdoblja u moderno vrijeme njezina naviještanja. Posebnost je Koncila u mnoštvu tekstova koje je donio i u njihovoj tematskoj raznolikosti. Posebice je istaknuo da je za razumijevanje Koncila važno poznavanje pastoralne konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu “Radost i nada” (Gaudium et spes) koja predstavlja novost, a po mnogima i najuspjeliji dokument Sabora. Ona prevladava dotadašnji opterećeni obrazac dualističkog sučeljavanja Crkve i svijeta novom otvorenošću svjetovnoj zbilji, priznajući autonomiju svjetovnih područja.

Potom je profesor na Vrhbosanskoj teologiji u Sarajevu dr. Mato Zovkić govorio o recepciji Drugoga vatikanskog sabora u Crkvi u Hrvata. Kao animatore recepcije u prošlosti i danas naveo je Glas Koncila i Kršćansku sadašnjost, župnike i njihove suradnike među laicima, teološka učilišta i časopise, redovnice i redovnike te biskupske konferencije i pojedine biskupe.