Otvaranje prigodne izložbe i predstavljanje knjige odvija se u sklopu dvodnevne manifestacije, koja nosi naziv „Blago vjere“, upriličene povodom 25. obljetnice pastoralnog pohoda pape Ivana Pavla II. Splitu i Solinu. Cjelokupni događaj jedna je vrsta duhovne priprave za jubilarnu Svetu 2025. godinu, najavljenu od Svete Stolice, a koja će se odviti pod motom „Hodočasnici nade“.

Na početku programa svima se obratio jedan od glavnih organizatora te moderator cijeloga programa, Mario Matijević. Nakon pozdravnog govora, dao je riječ župniku Gospe od Otoka koji je svečano otvorio prigodnu izložbu.

„Ilustrativna izložba dio je manifestacije koja se odvija pod nazivom ‘Blago vjere’, a upriličena je kao jedna vrst utjelovljenja svega onoga što govorimo na Međunarodnom znanstvenom skupu koji se odvija u sklopu manifestacije. Na taj se način prikazuju i ilustriraju događaji koji su dobrim dijelom tematski zastupljeni na Skupu“, kazao je Matijević. Ideja o izložbi nastala je iz želje da se izvuku svi važni podaci koji su potom trebali postati vjeronaučni i katehetski materijal. „To su podaci i fotografije koje su stručnjacima itekako poznate, no široj javnosti, napose učenicima, mnogi podaci nisu poznati. Željeli smo da se svi podaci izvuku na svjetlo dana te da se predstave široj javnosti. Poanta cjelokupne izložbe je da se pokaže povezanost Salone, salonitanskih biskupa, početaka kršćanstva na ovim prostorima, kasnijeg Hrvatskog kraljevstva s Rimom, odnosno Rimokatoličkom Crkvom na čelu s rimskim prvosvećenikom“, istaknuo je.

U drugom djelu programa, javnosti je svečano predstavljena knjiga mladoga svećenika Vrhbosanske nadbiskupije don Bojana Ivešića, doktoranda na Crkvenoj povijesti na Papinskom sveučilištu Gregoriana, koja nosi naslov „Nastanak i uporaba vatikanske verzije ‘Navodnog Stepinčevog pisma’ iz 1943. godine. Sa referencijalnim dokumentima“. Prvi je knjigu predstavio javnosti Ivan Balta, arhivist Nadbiskupskog arhiva. U knjizi se govori o „navodnom Stepinčevu pismu“ papi Piju XII. od 18. svibnja 1943. Naime, tijekom suđenja, to pismo, koje se tendenciozno prepravilo, koristilo se kao krunski dokaz na montiranom suđenju, a autorstvo se pripisivalo bl. Alojziju Stepincu. Autor prikazuje u knjizi više konstruiranih pisama koja su nastala tijekom godina, a čiji se autori još nisu saznali. No, autor donosi izvornu vatikansku inačicu pisma koja do sada u cijelosti nije bila predočena javnosti. Pismo je izvorno napisano na talijanskom jeziku na 16 stranica s 41 prilogom ratnih dokumenata, ponajviše četničkih nedjela na području NDH. Ovom Ivešićevom obradom je dokazano kakvim su se sve neutemeljenim konstrukcijama, na osnovi nevjerodostojnih vrela protiv kardinala Stepinca i Katoličke Crkve, služile komunističke sudske vlasti i kasnija pseudohistoriografska literatura, zaključio je Balta u svome izlaganju.

Autor je na početku svojega izlaganja pojasnio kako je papa Franjo 2. ožujka 2020. godine svim istraživačima, koji za to imaju potrebne uvjete, učinio dostupnim arhivsku građu iz vremena pontifikata Pija XII. (1939.-1958.) koja uključuje i vrijeme Drugoga svjetskoga rata. Upravo to razdoblje hrvatske suvremene povijesti svojevrsno je nacionalno i crkveno breme koje je često poprište podjela, poprečnih stajališta te internacionalnih i interkonfesionalnih trzavica. Tome uvelike pridonosi nepoznavanje i neuvažavanje povijesnih činjenica utemeljenih na autentičnim vrelima. U našem podneblju često se „grade kule“ povijesnih neistina i hipoteza, koje odolijevaju ozbiljnijoj kritici. „Razlog tome leži u činjenici da nisu građene kako bi izdržale kritiku, nego kako bi se nekritički usvojile kao povijesna istina, a njihovo urušavanje često se označuje kao povijesni revizionizam“, istaknuo je autor.

Mnogo takvih „lažnih kula“ sagrađeno je oko imena bl. Alojzija Stepinca. No, zahvaljujući nepobitnim povijesnim činjenicama njihove „kule“ se polako ruše, a njihovi arhitekti očajnički traže nova vrela, ne bi li izgradili nove povijesne stupove da zadrže svoju građevinu. I danas možemo čuti kako pojedinci posjeduju ekskluzivnu arhivsku građu koja se odnosi na kardinala Stepinca, no ne usuđuju se prezentirati cijele dokumente već samo njezine fragmente izvučene iz konteksta. „Tko god je zakopao malo u Vatikanske arhive i pontifikat Pija XII., zna kako je upravo ta ekskluzivna građa sada svima dostupna, te postoji velika vjerojatnost da će se pojaviti u javnosti u skorije vrijeme“, kazao je. Tako se dugo vremena postupalo s navodnim pismom papi Piju XII: datiranim 18. svibnja 1943. godine. Naime, dokument se u javnosti prvi put pojavio na Stepinčevom montiranom suđenju 1946. godine. Godinama su kružili fragmenti pisma oko kojih se konstruirala povijesna neistina. Oko svih konstrukcija najpoznatija je ona o fiktivnom broju od 240 000 nasilno „pokatoličenih“ Srba čime se dokazivalo postojanje sustavnog i razrađenog plana Katoličke Crkve i hrvatskog naroda oko istrebljenja srpske manjine. Stoga, autor predstavlja originalnu verziju dokumenta koja je pohranjena u Arhivu Državnog tajništva Svete Stolice i njegov prijevod sa svom popratnom referencijalnom dokumentacijom koja se u njemu spominje za čije se postojanje u cjelovitom obliku do sada nije u javnosti znalo.