U opširnom izlaganju o životu don Radovana Jerkovića, don Augustin Radović, bivši župnik Bagalovića, naglasio je kako je lik don Radovana desetljećima zasjenjen ideološki obojenim lažima i sramotnom šutnjom. No, istina se ne može ugušiti, niti ikakvom silom ovoga svijeta ukloniti, svjedoči to neretvanski vjernički puk, ponosan na svoga Radu, hodočasteći na njegov grob. Nažalost, do danas, njegovo ime, u neretvanskom kraju, nosi samo jedna ulica u Metkoviću. Iako krhkog zdravlja don Rade nije gubio veličinu Duha, ostao je slobodan od ljudskih obzira. Na duhovnim vježbama, održanim u listopadu 1924., u odlukama za daljnji život, zanimljivo, obzirom na svršetak njegovog života, zabilježenim u njegovim spisima, stoji: „Rado ću pohađati Isusa u Presvetom Oltarskom sakramentu, da bi On, u času moje smrti uzvratio posjet. Neugodnost života ću sretati kao priliku da stečem vječnu slavu. Što je 50 g. trpljenja prema vječnosti?!“ I upravo, u 50-oj godini, podnio je mučeničku smrt!

U Metkoviću je don Radu zatekao drugi svjetski rat i raspad Kraljevine Jugoslavije. Vođen svjetlom Evanđelja i naukom Crkve, osuđivao je svaki zločin, tako je jednom prilikom prigovorio ustaškom dužnosniku zbog neljudskih postupaka: „Vi sada postupate tako, a kasnije ćemo mi za to plaćati!“ Djelovanjem svemoćne komunističke partije i njenih suradnika, namjerno su se iskrivljivale činjenice o don Radi, posebno o njegovu životu i smrti, zanemarivao njegov rad na području povijesti, i skrivala prava istina, kako bi se našlo opravdanje za učinjeni zločin, a sjeme istine je posijano, i ne može ga ugušiti nikakva nametnuta „šutnja“ kojom su se ogrnuli oni kojima nečista savjest ne da mira! Don Radovan je jedan od posljednjih, u nizu od 26 svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije koji su ubijeni ili umrli od posljedica mučenja i zlostavljanja u ratu i poraću, iz mržnje prema Crkvi i Isusu Kristu.

U svim njegovim postupcima, bilo u župnom pastoralu, vjeronaučnoj pouci ili u pisanom radovima, zrcali se beskompromisna vrijednost Isusu Kristu i Katoličkoj Crkvi. Njegov svećenički identitet i veličinu najbolje oslikava natpis na spomen ploči: „Uzoran Kristov svećenik, kateheta i župnik; proučavatelj i pisac povijesti neretvanskog kraja i odani sin hrvatskoga naroda. Svjedočeći za Isusa Krista i ljubeći Katoličku Crkvu, život okruni mučeništvom kao nevina žrtva komunističkog progona“.

Fra Hrvatin Jurišić govorio je o brojnim neretvanskim mučenicima, koji su ubijani na najokrutnije načine, stradavajući od Turaka, te onih koji su stradali u II. svjetskom ratu do don Rade. Povjesničar Josip Jurčević, među ostalim, govoreći o komunističkim zločinima, istaknuo je kako je u odnosu na broj stanovnika, u Hrvatskoj stradalo 40 puta više svećenika nego u Slovačkoj, koja je bila pod istim režimom. „Istina je cjelina, i svaki detalj, a pogotovo kad se radi o mučeništvu, dragocjen je“, zato ga veseli „što je profesorica dovela učenike Srednje škole, koji će, ako upiju jednu od zraka svjetlosti o kojima pokušavamo govoriti, biti nastavljači, te, da će od 664 mučenika, koje je istražio don Ante Baković, dobiti zasluženo mjesto, ne samo u Crkvi, nego u cijelom hrvatskom društvu“.

„Istina je cjelina, istina ne može biti dok nema cjeline, i svatko tko zaustavlja bilo koji djelić te cjeline, na neki način čini da ponovno ubija žrtve (…) Preporuka, pogotovo mladima – kad upoznate to mučeništvo, kad se s njime suočite, shvatite sve vrijednosti života, shvatite vrijednost tog mučeništva, to obogaćuje vaš život i – sretni ste da možete doći, reći koju rečenicu i pridonijeti – da se što prije zasvijetli lik našeg don Rade, ne samo u Neretvi, nego u cijelom hrvatskom i svjetskom mučeništvu!“

Ivo Mišur osvrnuo se na običaje krsnih slava, koje se najviše održavaju u Neretvi, te na doprinos don Rade koji je pisao o slavama prije II. svjetskog rata. U programu su sudjelovali i učenici Srednje škole Metković, koji su sastavili dramolet od don Radinih zapisanih misli.

Voditelj susreta Domagoj Vidović na kraju je rekao kako je crkva Svetog Nikole imala posebno mjesto u životu don Radovana Jerkovića, jer je službu Božju s osobitim žarom održavao u crkvi Sv. Nikole na Maloj rivi, a ovaj skup, u njegovu čast, otvoren je u crkvi istog titulara. Susret je nastavljen u Pločama i Opuzenu, a završava u subotu 2. listopada misnim slavljem u 10 sati u svetištu Gospe Karmelske u Bagaloviću, te predavanjem u 12 sati u Kuli Norinskoj.