Uzoriti gospodine kardinale, draga subraćo nadbiskupi i biskupi; dragi prezbiteri, đakoni, redovnici, redovnice i Kristovi vjernici laici; poštovani predstavnici kršćanskih Crkava i vjerskih zajednica; veleučeni predstavnici akademskih vlasti: Sveučilišta u Zagrebu, a posebno našeg Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, na čelu s prof. dr. Mariom Cifrakom; veleučeni rektore Hrvatskoga katoličkog sveučilišta; cijenjeni predsjedniče Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti; poštovani Gradonačelniče Grada Zagreba; draga braćo i sestre, sudionici Teološko-pastoralnoga tjedna!

Bilo bi vrijedno proučiti doprinose što su ih teološko-pastoralni tjedni tijekom proteklih desetljeća imali u promicanju unutarcrkvenog dijaloga u Crkvi hrvatskoga jezičnog područja. Zahvaljujući postojanim organizacijskim naporima Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, danas po 58. put započinjemo ovaj tradicionalni siječanjski skup naše Crkve ove godine na temu: Unutarcrkveni dijalog, suradnja i suodgovornost. Kao veliki kancelar tog našeg katoličkog Fakulteta od srca pozdravljam sve: organizatore, sudionike i goste. Svima izražavam najsrdačniju dobrodošlicu i želim da se dobro osjećate i da vam ovo iznova bude lijepa prigoda i za paralelne drage susrete, obnovu spomena te jačanje zajedništva.

Pozdravljam vas i kao biskup Crkve zagrebačke koja slavi Drugu sinodu Zagrebačke nadbiskupije. Nakon svečanog otvaranja Sinode na svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca 2016. godine i prvog sinodskog zasjedanja u istoj godini, u protekloj, 2017. godini, održana su tri sinodska zasjedanja, a sada smo u pripremi završnog, petog zasjedanja, kako bismo na blagdan blaženog Alojzija Stepinca, 10. veljače ove godine, zahvalnim misnim slavljem završili taj dio sinodskog hoda.

Dopustite da s vama podijelim vjerničku zahvalnost Božjoj providnosti za iznimno iskustvo crkvenog zajedništva, za otvorenost, velikodušnost i zauzetost članova u zajedničkom djelu Sinode, za bogatstvo promišljanja i prijedloga kako bi se pridonijelo obnovi i dobrobiti partikularne Crkve, a posebno za molitvu, blizinu i posvješćivanje duha suradnje i suodgovornosti u zajedničkom hodu Crkve i njezinom poslanju u hrvatskom društvu.

Sinoda je posebno posvijestila potrebu za učinkovitijim unutarcrkvenim komuniciranjem, da bismo što bolje upoznali Crkvu kojoj pripadamo, čiji smo članovi, da bismo što bolje upoznali otajstvo Crkve, njezinu ljepotu, njezine darove, uspjehe i dvojbe, slabosti i nesavršenosti i onda kada je Crkva pozvana na hrabrije čišćenje i temeljitiju reformu nekih svojih možda i drevnih institucija.

Jedino sredstvo komunikacije u crkvenoj zajednici jest dijalog, on nema alternative, njega treba promicati strpljivo i ustrajno na svim razinama, počevši od župnih zajednica, župnih vijeća i udruženih skupina vjernika, do biskupijskih tijela suodlučivanja, kao i međubiskupijske crkvene suradnje, posebno na nacionalnoj razini.

Istinski dijalog nas uči shvaćanju i prihvaćanju legitimne raznolikosti, svojevrsnog pluralizma koji je prisutan u Crkvi i koji predstavlja bogatstvo i dinamizam njezinog unutarcrkvenog života. Ovdje mislim na različitost izraza i oblika mišljenja i djelovanja u Crkvi, koji nisu isključivi nego objedinjeni i nadahnuti na temeljnoj istini Evanđelja.

Zahvaljujući predavačima, organizatorima i svim sudionicima 58. Teološko-pastoralnog tjedna, svima u Crkvi želim puno stepinčevskog pouzdanja i hrabrosti u poslanju ondje gdje nas je Providnost postavila, pa i u nošenju križeva. A milosrdni Bog nam neće uskratiti svoju pomoć.

Sve vas preporučujem nebeskom zagovoru blaženoga Alojzija Stepinca.