Sarajevo, 23. 8. 2000. (IKA/KTA) – Sudionicima summita Pakta o stabilnosti u jugoistočnoj Europi održanom u Sarajevu 29. i 30. srpnja 1999. godine vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić i banjolučki biskup Franjo Komarica uputili su otvoreno pismo sa zamolbom da se konačno omogući svim prognanicima i izbjeglicama povratak u njihov zavičaj. Biskupi u pismu navode kako su utemeljeno dijelili nadu stotina tisuća obespravljenih žitelja Bosne i Hercegovine te Republike Hrvatske i SR Jugoslavije da će najodgovorniji politički predstavnici, kako lokalni tako i međunarodni, udruženim snagama konačno odlučnije pristupiti provođenju daytonskog sporazuma u najosjetljivijoj točki – Anexu 7 tj. u pitanju povratka prognanih i izbjeglih. “Godinu dana nakon toga, svjedoci smo nažalost da dogovor u Sarajevu velikog broja europskih državnika uključujući i najmoćnije izvaneuropske države ni izdaleka nije donio očekivane plodove”, ističu biskupi i dodaju kako se ispravljanje nepravde nanesene tolikim živućim žrtvama rata, izbjeglicama, prognanicima te raseljenim osobama posebice s područja Bosne i Hercegovine odvija neshvatljivo sporo, naročito na području entiteta Republike Srpske gdje se i prije sarajevskog summita Anex 7 daytonskog sporazuma jedva provodio.
Biskupi kao službeni predstavnici katolika u Bosni i Hercegovini dosljedno ističu principijelni stav da svaki čovjek bez obzira na svoju vjersku ili nacionalnu pripadnost mora imati pravo na ravnopravnost s drugima i na sva osnovna ljudska prava i slobode pa tako i pravo na svoje vlasništvo i svoj zavičaj. “Imajući u rukama službene podatke Ureda Visokog predstavnika kao i UNHCR-a od 8. kolovoza 2000. o tzv. manjinskim povracima (kako ružna i nedopustiva riječ!) u BiH u razdoblju od 1. siječnja do 30. lipnja 2000. ne možemo ne izraziti svoju žalost nad doista bijednim rezultatima provedbe odluka Pakta o stabilnosti u dijelu tzv. manjinskog povratka, napose kad su u pitanju katolici na području Republike Srpske. Prema tim istim službenim podacima u prvih šest mjeseci ove godine vratilo se na područje RS 6.554 Bošnjaka muslimana, a samo 474 Hrvata!”, ističu biskupi i navode kako se prema spomenutim podacima nijedan katolik nije vratio u općine Republike Srpske Bileću, Bijeljinu, Bratunac, Doboj, Gacko, Kostajnicu, Dubicu, Laktaše, Lopare, Ljubinje, Milić, Nevesinje, Novi Grad, Pale, Prijedor, Ugljevik, Vlasenicu i Zvornik. U općinu Banju Luku vratilo se 166 Hrvata, u Brod 23, Derventu 6, Gradišku 9, Jezero 4, Kotor Varoš 100, Modriču 1, Mrkonjić Grad 1, Orašje 12, Pelagićevo 73, Prnjavor 6, Šamac 38, Teslić 18, Trebinje 5 i u Vukosavlje 12 Hrvata. U istom službenom izvještaju stoji da se u vremenu od 1. siječnja 1996. do 30. lipnja 2000., na područje Republike Srpske vratilo samo 1.090 Hrvata od više od 220.000 prognanih i izbjeglih katolika Hrvata i ostalih. Biskupi se u otvorenom pismu pitaju tko je sve odgovoran od političkih dužnosnika domaćih i inozemnih da se na taj način zapravo cementira jedan od najtežih zločina protiv čovječnosti: oduzimanje prava na dom i domovinu, na svoj rodni kraj? Biskupi ponovno apeliraju da zakonski rokovi za donošenje pozitivnih rješenja za podnesene zahtjeve o povratku imovine poštuju kako Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica u Vladi RS tako i međunarodna komisija (CRCP) i da se ta rješenja bez odlaganja provedu u djelo. “Također ponovno molimo međunarodne predstavnike da provedu kontrolu trošenja sredstava koje oni daju namjenski za stvaranje nužnih preduvjeta tzv. manjinskom povratku. Tražimo još jednom da se, u skladu s Posebnim izvješćem o kršenju imovinskih prava Katoličke Crkve na području Banje Luke i susjednih općina i o kršenju slobode vjeroispovijesti katoličkih vjernika u biskupiji Banja Luka koje je 5. travnja 2000. donijela Gret Haller, ombudsman za ljudska prava za BiH, konačno vrate bespravno oduzeti crkveni objekti, župne kuće, pastoralni centri i samostani. Ne možemo pristati na nikakve političke, administrativne ili druge prepreke općinskih ili drugih vlasti pri obnovi naših porušenih i devastiranih crkvenih objekata, naprotiv, očekujemo za to i financijsku pomoć kako lokalnih tako i međunarodnih mjerodavnih čimbenika”, navode biskupi u pismu i također insistiraju da vlasti Republike Srpske konačno rasvijetle sudbinu dvojice protuzakonito odvedenih svećenika Ratka Grgića, župnika u Novoj Topoli i Tomislava Matanovića, župnika u Prijedoru i njegovih roditelja o kojima je još 6. kolovoza 1997. godine Visoki dom za ljudska prava donio presudu u sporu protiv RS. Na kraju pisma biskupi izražavaju spremnost da pridonesu pozitivnom rješavanju sudbine zemlje kao i cijele regije.