OTVORENO PISMO PROGNANIH SVEAENIKA IZ BANJOLUEKE BISKUPIJE "Dok smo od jednih bili gaženi i ubijani, oeekivali smo da ae se za nas više zauzeti hrvatska javnost iz Republike Hrvatske i slobodnog dijela BiH, ali su zbivanja bila prekrivena velom neke eudn

e šutnje i zaborava. Nitko ne može tvrditi da to nije bilo poznato, jer su baš na našem podrueju nastali prvi zloglasni logori Omarska, Manjaea, itd. To je još poveealo našu patnju i bol. Umjesto zaštite doživjeli smo gotovo posvemašnji izgon”
Zagreb, 12. 12. 1995. (IKA) – Sa svoga sastanka u Zagrebu 11. prosinca prognani sveaenici iz banjolueke biskupije uputili su otvoreno pismo Saboru Republike Hrvatske, Saboru Hrvatske Republike Herceg Bosne, predstavnicima kontaktne skupine, domaaoj i svjetskoj javnosti u kojem traže “da ih se uporno ne ignorira kao da i ne postoje, da im se omoguai povratak na ognjišta, vrati ili nadoknadi imovina, da im se osigura: zaštita života, pravo na rad i stjecanje imovine, vjerske i nacionalne slobode i sva druga ljudska prava”.
“Mi prognani sveaenici, biskupijski i redovnieki, s podrueja banjolueke biskupije, zabrinuti za buduanost naše biskupije, osjeaamo potrebu obratiti Vam se ovim otvorenim pismom. Povod za ovo naše javljanje je stanje naših prognanih vjernika u Republici Hrvatskoj i drugdje, parafiranje daytonskih sporazuma i oeekivano potpisivanje mirovnog sporazuma u Parizu”, zapoeinju svoje pismo prognani sveaenici banjolueke biskupije. Istieuai kako podupiru napore banjoluekog biskupa za postizanjem pravednoga mira, sveaenici pišu kako je cilj biskupa Komarice bio, i još uvijek jest, “zaštita ne samo života vjernika i katolika pripadnika hrvatskog naroda i oeuvanje naše mjesne Crkve od potpunog nestanka, nego je istu takvu zaštitu tražio za sve ljude i sve narode”. “Istupajuai i djelujuai u tom pravcu, pazio je posebno da u nieem ne umanji i ne povrijedi prava i zakonite težnje i interese drugih ljudi, drugih naroda i pripadnika drugih vjera”. Iznoseai ponovno položaj u kojem su se našli Hrvati banjolueke biskupije prognani sveaenici upozoravaju: “Dok smo od jednih bili gaženi i ubijani, oeekivali smo da ae se za nas više zauzeti hrvatska javnost iz Republike Hrvatske i slobodnog dijela BiH, ali su zbivaja bila prekrivena velom neke eudne šutnje i zaborava. Nitko ne može tvrditi da to nije bilo poznato, jer su baš na našem podrueju nastali prvi zloglasni logori Omarska, Manjaea, itd. To je još poveealo našu patnju i bol. Umjesto zaštite doživjeli smo gotovo posvemašnji izgon. Nažalost, i ovdje gdje se nalazimo mimo svoje volje, imamo ne malih poteškoaa. Prati nas nesigurnost glede buduanosti, doživljavamo razlieita razoearanja i poniženja i osjeaamo se kao gra?ani drugoga reda… Strano nam je prisvajanje bilo eega što ne pripada nama. Tako nas je odgajala naša Crkva i to nosimo duboko u sebi. Naš narod ima svoje kuae, stanove, imanja, koja je morao pod prisilom napustiti i toga se ne želi odreai. Uvjereni smo da imamo pravo onamo se vratiti i ne želimo da nas se premješta prema neeijim planovima i ciljevima”.
Pozdravljajuai na kraju svoga pisma svako nastojanje oko uspostave mira, prognani sveaenici banjolueke biskupije istieu kako im se daytonski sporazum ne eini kao pravedan mir. No, ukoliko se tim mirom jamee sva ljudska prava i povratak svih ljudi na svoja ognjišta “izjavljujemo da i upravo to želimo i tražimo: da budemo u svemu ravnopravni drugima te da se možemo nesmetano vratiti na svoje”. “Sve ovo što tražimo za sebe i svoj narod tako?er zahtijevamo i za sve druge ljude i narode, jer nas tako uei Evan?elje koje želimo navješaivati i živjeti”, stoji na kraju pisma prognanih sveaenika banjolueke biskupije koje je u njihovo ime potpisao generalni vikar banjolueke biskupije dr. Anto Orlovac.