Liturgijska čitanja: Ez 3,16-21; 1Kor 3,10-11.18-23.4,1-5; Mk 10,32b-45;

Uzoriti Kardinale,
poštovana braćo u biskupstvu,
predragi mons. Vjekoslave,
dragi svećenici, redovnici i redovnice,
uvaženi predstavnici vlasti,
braćo i sestre!

1. “Ovo je dan što ga učini Gospodin! Kličimo i radujmo se njemu!” (Ps 118,24).
S osobitim raspoloženjem srca pozdravljam Tebe, Vjekoslave, prvi biskupe Bjelovarsko-križevačke biskupije, koju je 5. prosinca 2009. godine utemeljio sveti otac papa Benedikt XVI. Čestitam Bjelovaru koji ovim danom postaje biskupskim gradom i Križevcima koji dobivaju konkatedralno sjedište te daju novoj biskupiji nebeskog zaštitnika sv. Marka Križevčanina.
Najmlađa biskupija u Hrvatskoj danas počinje živjeti. Njezin prvi biskup, u ovom euharistijskom slavlju, bit će posvećen sakramentom biskupskoga reda i tako uključen u apostolske nasljednike i apostolsko poslanje koje je Isus Krist predao apostolima. U odluci Svetog Oca, kojim je za prvog biskupa Bjelovarsko-križevačke biskupije imenovao našega brata u svećeništvu Vjekoslava, prepoznajemo izabranje Isusa Krista. Za apostole i njihove nasljednike vrijede riječi Isusove: “Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane” (Iv 15,16).

2. Naš brat Vjekoslav, Božji je izabranik. To je tajna nedokučive Božje odluke. I na njega možemo primijeniti riječi koje je Bog kazao starozavjetnom proroku Ezekielu: “Sine čovječji, postavljam te za čuvara doma Izraelova. I ti ćeš riječi iz mojih usta slušati i opominjat ćeš ih u moje ime” (Ez 3,17).
Dragi brate Vjekoslave, za koji trenutak, nakon što, mi hodočasnička Crkva, zamolimo cijelu nebesku Crkvu za zagovor i zaštitu, položit ćemo ruke na Tebe. Prema apostolskoj predaji ovaj se sakrament podjeljuje polaganjem ruku i molitvom. Polaganje ruku obavlja se u tišini. Ljudska riječ zamukne. Duša se u tišini otvara Bogu, kako bi Bog svojom rukom dotaknuo čovjeka, prihvatio ga i uzeo pod svoje okrilje da bi sav postao Božja svojina, te kako bi sam pripadao Bogu i osposobio se ljude privoditi Bogu.
Kao drugi temeljni čin slijedi molitva ređenja. Biskupsko ređenje je u prvom redu djelo Duha Svetoga. Duh Sveti posvećuje izabrane. Nijedan čovjek ne može drugoga čovjeka učiniti svećenikom, ili biskupom. Sam Gospodin, po ljudskoj molitvi i polaganju ruku, prihvaća čovjeka u svoju službu i uključuje u svoje Svećeništvo, kako bi postao dionikom Kristova svećeništva, da Isusova Riječ i njegovo djelo budu prisutni u svim vremenima.

3. Tijekom molitve ređenja držat će se otvoren Evanđelistar nad izabranikovom glavom, kako bi se označilo da Evanđelje, Knjiga Riječi Božje, treba tako prožeti izabranika da iznutra postane jedno s Kristom, da Krist u njemu živi te daje smisao i snagu njegovu djelovanju.
Sveto Evanđelje objašnjava ono što vršimo i poziva nas da upremo pogled u Krista, velikog Pastira naših duša, Pastira svih pastira. Biskup, snagom punine svetoga Reda, vidljiva je slika samoga Isusa među vjernicima. Tom posebnom suobličenju, koje je djelo Duha Svetoga, treba iz dana u dan odgovarati življenom vjernošću, kako bi se što više očitovalo lice Kristovo na onima koje On izabire. Stoga, u korijenu biskupske službe nalazimo molitvu, taj stalni intimni odnos s Kristom koji ispunja biskupovo srce i suobličuje ga Isusovu Srcu dajući mu onu dimenziju očinstva, koja je potrebna za vršenje pastirske službe.

4. U zaređenom službeniku treba se ostvariti ono što se u liturgiji današnje Riječi Božje očituje kao bit Kristove svećeničke službe. Posvećeni treba biti ispunjen Božjim Duhom, treba živjeti po Duhu. Isus je sažeo sve vidove svoga Svećeništva u jednu rečenicu današnjeg Evanđelja: “Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge” (Mk 10,45). Služiti znači darivati sami sebe, biti na strani Božjoj, ne za sebe već za druge. To je jezgra Kristova poslanja i ujedno istinska bit njegova Svećeništva. Isus se ne pojavljuje na ovom svijetu kao jedan od gospodara. On koji je pravi Gospodar, dolazi kao sluga. Njegovo svećeništvo je služenje. Time nam daje novu sliku Boga i čovjeka.
Sveti Pavao nam je veoma jasno opisao bit apostolske i svećeničke službe. Suočavajući se sa strujama u korintskoj Crkvi koje su se pozivale na razne apostole, on pita: “Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji… kako već komu Gospodin dade” (1Kor 3,5). I zaključuje: “Neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih. A od upravitelja iziskuje se … da budu vjerni” (1Kor 4,1-2).

5. Temeljna karakteristika koju Gospodin traži od svoga sluge jest vjernost. Crkva nije naša Crkva, nego Kristova Crkva, Božja Crkva. Sluga mora dobro upravljati dobrom koje mu je povjereno.
Ti, dragi Vjekoslave, primaš puninu sv. Reda u Svećeničkoj godini, o 150. obljetnici smrti svetoga Ivana Marije Vianeya. Biskupstvo je punina svećeništva, a danas mi, po zagovoru svetog Arškog župnika, molimo Duha Svetoga da u Tebi dovrši suoblikovanje Kristu svećeniku i pastiru, da uzmogneš biti biskup po Kristovu Srcu.
Uzor i učitelj vjernosti Bogu i Crkvi, naš je blaženi Alojzije Stepinac. Dragi Vjekoslave, za biskupa ćeš biti zaređen u godini, u kojoj se spominjemo 50. obljetnice mučeničke smrti blaženog Alojzija. U njemu zrcali geslo Svećeničke godine: Kristova vjernost – svećenikova vjernost. Po njegovoj svjedočkoj i duhovnoj snazi i ti ćeš se učvršćivati u darovanom pozivu, koji traži cijeloga čovjeka; u predanosti koja živi od pouzdanja u Boga i koja se nesebično daruje drugima.

6. Dragi Izabraniče, Duh Sveti će te opečatiti biskupskim Redom da budeš apostolski nasljednik i svjedok za Isusa Krista. To ova živa Crkva, sabrana oko Tebe ovdje u Bjelovaru, vjeruje i s tom Te vjerom danas prati i prima kao poslanika Isusa Krista sa svim ovlastima koje Ti Krist povjerava.
Tu vjeru ispovijeda Drugi vatikanski koncil u svojoj Konstituciji o Crkvi – Svjetlo naroda, kada kaže: “U biskupima je, dakle, kojima uz bok stoje prezbiteri, posred vjernika prisutan Gospodin Isus Krist, vrhovni svećenik” (LG 21). Tako u biskupima živi trajno, tijekom cijele povijesti Crkve i živjet će do svršetka svijeta, ono poslanje koje je Isus Krist povjerio svojim apostolima. To poslanje, Isusovo Evanđelje, danas treba naviještati s krovova i na trgovima kako bi naši suvremenici zaživjeli novim životom, jer čovjeku je potrebna Božja blizina. To je prvo i bitno dobro za kojim čovjek svjesno ili nesvjesno teži.

7. Dragi Vjekoslave, danas smo mnogi s tobom, počevši od tvojih roditelja, rodbine, rodnoga Jalžabeta. Molimo, radujemo se i čestitamo na imenovanju i povjerenju koje Ti je očitovao Sveti Otac. Po Crkvi, Krist Te šalje u Bjelovar da odavde vršiš pastirsku službu u novoj biskupiji Bjelovarsko-križevačkoj. Tvoje biskupsko geslo sadrži program: Ljubiti Boga i bližnjega, poput Krista koji nas je ljubio i sama sebe predao za nas.
Predraga braćo i sestre, Crkve Bjelovarsko-križevačke, dok vam zahvaljujem za vjernu suradnju u Zagrebačkoj nadbiskupiji, sve vas: draga braćo prezbiteri i đakoni, redovnici i časne sestre redovnice, bogoslovi i sjemeništarci, predragi Kristovi vjernici laici pozivam da novoga Pastira, kojega vam Papa šalje i po kojem će biti među vama nazočan Gospodin Isus, Vrhovni Svećenik, primite s poštovanjem i ljubavlju. Pomažite mu svojom molitvom i kršćanskom poslušnošću, kako bi zajedno bili sveta Kristova Crkva.
Ovoga našega dragoga brata biskupa Vjekoslava povjeravamo zaštiti Presvete Bogorodice Marije, da bude radost Crkve, da bude utočište onih koji trpe, da bude blagoslov za sve, jer je Kristov poslanik i izabranik.
Dragi brate u biskupstvu, dođi! Krist Te je izabrao i Krist Te šalje da s njim vodiš ovu partikularnu Crkvu Bjelovarsko-križevačku. “Podaj, Oče, poznavaoče srdaca, ovom svome sluzi kojega si izabrao za biskupstvo, da pase tvoje sveto stado i da besprijekorno vrši službu vrhovnog svećeništva služeći ti danju i noću” (Posvetna molitva). Amen.