Draga braćo i sestre dobar dan!
Drugo čitanje današnje liturgije predstavlja nam nagovor sv. Pavla Timoteju, svome suradniku i ljubljenom sinu, u kojem se prisjeća svojega života apostola potpuno posvećena misiji (usp. 2 Tim 4, 6-8.16-18). Videći da se približio kraj njegova zemaljskog putovanja, opisuje ga s obzirom na tri razdoblja: sadašnjost, prošlost i budućnost.
Sadašnjost tumači služeći se metaforom žrtve: “Jer ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu” (r. 6). Što se tiče prošlosti, Pavao opisuje svoj protekli život slikama “dobroga boja” i “trke” čovjeka koji je pokazao dosljednost u svome radu i ispunjavanju zadaća (usp. r. 7); shodno tome, za budućnost se uzda u Boga koji je “pravedan sudac” (r. 8). Ipak, Pavlovo je poslanje bilo plodno, ispravno i vjerno isključivo zahvaljujući blizini i snazi Gospodinovoj, koji ga je učinio navjestiteljem evanđelja svim narodima. Evo njegovih riječi: “Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je čuju svi narodi” (r. 17).
U ovom autobiografskom tekstu svetoga Pavla zrcali se i Crkva, napose danas, na Svjetski misijski dan, čija je tema “Misionarska Crkva, svjedokinja milosrđa”. U Pavlu kršćanska zajednica nalazi svoj model, u uvjerenju da Gospodinova prisutnost apostolski napor i djelo evangelizacije čini plodnima. Iskustvo Apostola narodâ nam doziva u pamet da se moramo zauzimati u pastoralnim i misijskim djelovanjima, s jedne strane, kao da plod ovisi o našim naporima, požrtvovnim duhom sportaša kojeg ni porazi ne mogu zaustaviti; s druge, međutim, znamo da je istinski uspjeh našeg poslanja dar Milosti: Duh Sveti je taj koji misiju Crkve u svijetu čini plodnom.
Sadašnji je čas vrijeme hrabrosti! Hrabrosti da se učvrste nesigurni koraci, da se obnovi spremnost da se istrošimo za evanđelje, da ponovno steknemo povjerenje u snagu koju poslanje sa sobom nosi. Ovo je vrijeme hrabrosti, premda imati hrabrosti ne znači imati jamstvo uspjeha. Od nas se traži hrabrost za borbu, ne nužno radi postizanja uspjeha; od nas se traži da naviještamo, ne nužno i da obratimo. Od nas se traži hrabrost da budemo drukčiji svijetu, a da pritom ne postanemo svadljivi ili nasrtljivi. Od nas se traži hrabrost da se otvorimo svima, a da pritom nikada ne umanjimo apsolutnost i jedincatost Krista, jedinog spasitelja sviju. Od nas se traži hrabrost da se odupremo nevjeri, a da ne postanemo arogantni. Od nas se također traži hrabrost carinika iz današnjeg Evanđelja, koji je bio toliko ponizan da se nije usuđivao niti podići oči prema nebu, već se udarao u prsa govoreći: “Bože, smiluj se meni grešniku”. Danas je vrijeme hrabrosti! Danas nam treba hrabrost!
Neka nam Djevica Marija, uzor Crkve “u izlasku” i poučljive Duhu Svetom, pomogne da svi, snagom krštenja, budemo misionari i nosimo poruku spasenja čitavoj ljudskoj obitelji.

Nakon Angelusa
U ovim dramatičnim satima izražavam svoju blizinu cijelom iračkom narodu, na poseban način žiteljima grada Mosula. Do dna duše smo potreseni okrutnim nasiljima, koja se već predugo čine protiv nevinih stanovnika, bilo da su to muslimani, kršćani ili pripadnici drugih narodnosti i religija. Ostao sam jako ožalošćen kad sam saznao da su mnogi sinovi i kćeri te ljubljene zemlje hladnokrvno pobijeni, a među njima veliki broj djece. Takva okrutnost nam tjera suze na oči i ostavlja nas bez riječi. Ove riječi solidarnosti prati jamstvo da ću vas se sjetiti u svojim molitvama, da Irak, premda teško pogođen, ostane čvrst i postojan u nadi da će krenuti prema budućnosti sigurnosti, pomirenja i mira. Zato sve molim da mi se pridružite u molitvi, u tišini.