P. Romanus Mihali iz Tanzanije gostovao u istarskim župama

On je toga dana koncelebrirao na večernjoj misi uz mjesnog župnika vlč. Gorana Levaka. U toku drugog tjedna mjeseca svibnja gostovao je u više župa Porečke i Pulske biskupije, u Pulskom, Vodnjanskom, Rovinjsko-kanfanarskom te Umaško-oprtaljskom dekanatu.

P. Mihali je u izlaganju popraćenom fotografijama predstavio, uz ostalo, i projekte koje provode u suradnji s Udrugom Zdenac čiji su volonteri iz Hrvatske u više navrata već bili u Tanzaniji. Udruga Zdenac je prisutna u toj župi od 2008. zahvaljujući hrvatskom misionaru don Anti Batarelu. U organizaciji Udruge Zdenac je u župi p. Mihalija prošle godine u studenom mjesec dana volontirao  i Marko Komparić iz Pule, koji je ovom prigodom prevodio izlaganje p. Romanusa Mihalija s engleskog na hrvatski jezik.

P. Mihali je istaknuo kako njegova župa ima oko 10.000 katolika, te deset filijalnih crkava. Nedjeljom imaju dvije mise za odrasle i jednu popodnevnu za djecu.

Na području župe živi pleme Masai. Riječ je o nomadima koji se bave stočarstvom. Kratko je opisao njihov način života, te naglasio da je župa nastoji pomoći u podizanju životnog standarda. Također za žene iz tog plemena organiziran je tečaj opismenjavanja.

Kao dio evangelizacije, osobito se pomaže djeci. Za školsku djecu se svake subote organizira dodatna poduka u kojoj sudjeluju učitelji volonteri, ali i stariji učenici, srednjoškolci. Uz poduku, djeca dobivaju i obrok. Napomenuo je, kako većina djece dolazi iz obitelji teškog imovinskog stanja, a dosta njih ima samo jednog roditelja, a neki su i bez oba roditelja. Osim školstva, nastoji se pomoći i oko poboljšanja ishrane, jer upravo poradi neadekvatne ishrane djeca imaju različite zdravstvene probleme i tjelesne deformacije.

Veliki problem u Tanzaniji je i nepostojanje vodovodne mreže. Koriste se razni izvori, pa i oni nepročišćene vode koja se inače nalazi u kanalima i koristi za navodnjavanje rižinih polja. Na području župe je uz potporu udruge Zdenac iskopan bunar, i to je od velike koristi za sve.

Unatoč neimaštini, na licima djece se vidi radost. Radosni su zbog činjenice da su živi, a zadovoljstvo iskazuju na različite načine, pa tako i izradom npr. nogometne lopte od starih papira koju omotaju špagom.

Na kraju je p. Mihali predstavio projekt đačkog doma za 50 dječaka. Napomenuo je, kako sličan dom na području župe već postoji za djevojčice. Na taj će se način siromašnim dječacima, o kojima obitelji ne mogu adekvatno brinuti, pružiti bolje uvjeti za učenje i napredovanje te redovna ishrana. Dječacima će pomagati učitelji koji će pratiti njihov razvoj u školi, te ih učiti disciplini, vjeri, moralu i dobrim navikama. Dom je izgrađen te je potrebno postaviti instalacije, i opremu soba s osnovnim namještajem. U planu je i izgradnja bunara sa pumpom i tankovima za vodu. Stoga je p. Romanus pozvao sve koji mogu, da podupru dovršetak ovog projekta.

Na kraju je citirao sv. Majku Tereziju, koju su jednom pitali kako to da ima veliku bolnicu i pomaže mnogima, na što je ona odgovorila „ja nema novaca, nemam ni jedan cent, ali imam otvoreno srce“.

Na pitanje što bi poručio vjernicima u Hrvatskoj, ali i vjernicima u zemljama zapadne Europe p. Mihali je istaknuo da trebaju biti u svakom trenutku svjesni da moraju biti zahvalni Bogu za sve blagodati koje imaju u životu: pitku vodu, hranu, dobre ceste, škole, itd. Istovremeno, moraju biti svjesni da su svi djeca Božja i trebaju imati osjećaj za dijeljenje onoga što posjeduju s onima koji nemaju, sa stanovnicima siromašnih zemalja.