Misa će započeti u 9 sati, a moći će se pratiti u izravnom prijenosu na Vatican Media, Telepace, Tv2000 i na Facebook stranici Rimske biskupije.

Osobno sudjelovanje na ređenju strogo će biti u skladu s zdravstvenim propisima vezanima uz sprječavanje zaraze covida-19, uključujući provjeru tjelesne temperature, nošenje maski i dezinfekciju ruku.

U izjavi koju je u ponedjeljak 19. travnja izdao Tiskovni ured Rimskog vikarijata navodi se da đakoni trenutno sudjeluju na duhovnoj obnovi u jednom samostanu kao pripremi za ređenje.

Na Oltaru ispovijedi u vatikanskoj bazilici pred papom Franjom će biti devetorica mladića koji dolaze iz različitih zemalja.

Biskupijski je vikarijat Rimske biskupije u posebnom priopćenju dao nekoliko informacija o životu i povijesti poziva svakoga od njih. Georg Marius Bogdan, iz Rumunjske, nadahnut životom svetoga Ivana Bosca, od djetinjstva je imao želju biti svećenik.

I 32-godišnji Salvatore Marco Montone nadahnuo se utemeljiteljem salezijanaca te, govoreći o svojem krštenju, ispripovijedao kako ga je, budući da je bilo ponestalo bijelih košuljica, svećenik tada prekrio štolom. Osim toga, provevši djetinjstvo u oratoriju kod salezijanaca, poziv je osjetio jedne noći, tijekom euharistijskoga klanjanja u crkvi, dok je kroz iskustvo rada s biskupijskim Caritasom shvatio, papi Franji tako dragi, pojam „poljske bolnice“. Na neki sam način bio ruke Crkve u Rimu koje su se ispružile prema najsiromašnijima – istaknuo je Salvatore Marco.

Diego Armando Barrera Parra, 27-godišnji Kolumbijac, volonter od djetinjstva, radio je u jednom zatvoru za maloljetnike i u zakladi za ovisnike o drogi. Tamo je rođena njegova želja da pomogne i služi drugomu zauvijek.

Najmlađi među tom devetoricom đakona jest Manuel Secci, 26-godišnji Rimljanin, koji je odrastao u jednoj rimskoj župi, u kojoj su – kako je istaknuo – osjećaj zajedništva i lijepa iskustva potaknule njegov poziv.

Salvatore Lucchesi, 43-godišnji Sicilijanac, takozvano je „kasno zvanje“ čovjeka koji je osjetio poziv u adolescentnoj dobi, a koji je poslije, preselivši se u Rim zbog studija, otkrio u znaku potpune besplatne milosti. Gospodin je bio tamo i nije ništa tražio od mene, rekao je Salvatore.

Mateus Enrique Ataide da Cruz je iz Brazila, ima 29 godina i sedam godina živi u Rimu gdje je pohađao Sjemenište Gospe od Božje ljubavi. Kada je imao 15 godina pomagao je jednom starijem čovjeku rabiti osobno računalo, te je, „prema ugovoru“, zajedno s njim morao moliti krunicu. To što je u prvo vrijeme doživljavao kao teret, kao nešto nametnuto, poslije je – kako sâm kaže – za njega postalo potreba.

Riccardo Cendamo, 40-godišnjak koji je sanjao da će biti redatelj – i što je nekoliko godina i radio – shvatio je da to nije za njega pravi put. Slično se dogodilo i Samuelu Piermariniju, 28-godišnjem nogometašu pred kojim je bila lijepa budućnost i angažman u velikom rimskom klubu. Na korak od ugovora rekao je treneru da se ne osjeća spremnim za to. Njegov se život u tom trenutku radikalno promijenio te sada, misleći na ređenje kaže: ‘Jedva čekam!’