Papa diplomatima o BiH
"Molim europske narode da zbog opuštenosti ili sebičnosti ne zaborave braću zahvaćenu borbama u koje su ih uvukli njihovi vođe."
Vatikan, 15. 1. 1994. (IKA) – Papa Ivan Pavao II. održao je o podne 15. siječnja tradicionalni godišnji susret s diplomatskim predstavnicima država koje imaju uspostavljene odnose sa Svetom Stolicom. U prigodnom govoru kojim se sustavno, s kršćanskog stajališta, osvrnuo na prilike u svim dijelovima svijeta, Papa je u točci 5. posebno progovorio o prilikama u Bosni i Hercegovini. Rekao je da se u cijeloj Europi primjećuje sukobljavanje težnji za povezivanjem i težnji za odvajanjem, integracije i fragmentacije. Premda Europa ima toliko međudržavnih ustanova koje bi joj morale omogućiti da razvija plemenito zajedništvo, ta ista Europa je onemoćala od rasističkih i najprimitivnijih nacionalističkih usmjerenja. Papa misli da ta europska proturječja u stanovitom smislu političarima vezuju ruke, te oni nisu u stanju napetosti o kojima je riječ ukrotiti sveobuhvatnim dogovorima. O stanju u Bosni i Hercegovini Ivan Pavao II. je rekao:
“Izvjesno je taj divljački rat, koji se ničim ne može opravdati a koji već dvije godine krvlju zaljeva Bosnu i Hercegovinu, nakon što je opustošio Hrvatsku, u velikoj mjeri iscrpio glavnicu povjerenja koje je Europa uživala. Borbe se nastavljaju. Svakodnevno se događaju skrajnji zločini. Stanovništvo je još uvijek u rukama krvnika koji ne znaju za moral. Nedužni građani sustavno su na nišanu strijelaca iz zasjede. Ruše se džamije i crkve. Bezbrojna su mjesta u kojima više nema žitelja.
Danas želim pred vama, dame i gospodo, iznova najodlučnije osuditi zločine protiv čovjeka i čovječanstva koji se vrše pred našim očima. Ponovo prizivam na svačiju savjest:
– pozivam svakoga koji je naoružan da odloži oružje; što god je silom stečeno ili uništeno nikad nije na čast ni čovjeku ni onome što on promiče;
– izražavam divljenje humanitarnim organizacijama za djelo što ga čine uz cijenu toliko žrtava i molim ih da tako nastave, da se ne obeshrabre;
– zaklinjem odgovorne europske političare da udvostruče svoje napore prema zaraćenima kako bi prevladao razum;
– molim europske narode da zbog opuštenosti ili sebičnosti ne zaborave braću zahvaćenu borbama u koje su ih uvukli njihovi vođe.
Svima želim priopćiti svoje najdublje uvjerenje: rat nije neizbježan; mir je moguć! Moguć je, jer čovjek ima srca i savjesti. Moguć je, jer Bog svakoga od nas voli takve kakvi jesmo, da bi nas preobrazio i uzvisio.”