Liturgijska čitanja: Iz 7,10-14. 8,10c; Otk 21,1-5a; Lk 1,26-38.

Preuzvišeni oče nadbiskupe Ivane,
draga subraćo u svećeništvu,
mnogopoštovani oče provincijale,
dragi redovnici i redovnice,
poštovana braćo i sestre u vjeri,
predragi trsatski hodočasnici!

1. Ove godine slavimo 720. obljetnicu Svetišta Majke Božje Trsatske. Ustrajna pobožna predaja Svetišta Majke Božje Trsatske seže u godinu 1291., a povezuje Marijin Trsat s Marijinim Nazaretom, Marijino svetište na Trsatu s Marijinim domom u Nazaretu.
Godine 1991., u svom pastirskom pismu o 700-ljetnici Trsatskog svetišta, mi tadašnji biskupi ondašnje Riječko-senjske metropolije pisali smo: “Trsat je, možemo reći, naš – hrvatski Nazaret. Iz njega nam dakle struje sve one poruke što ih kršćansko srce čuje iz Marijina Nazareta. Te su nam poruke, ovdje na Trsatu, nekako bliže – udomljene su u našu zemlju, sročene za naš život. Čujemo ih, rekli bismo, na našem jeziku, dotičemo svojim rukama, osjećamo svojim srcem” (Pismo biskupa Riječko-senjske metropolije o 700-ljetnici Trsatskog svetišta, br. 4).
Braćo i sestre, rado se hodočasti u ovo, nama tako drago Svetište Majke Božje Trsatske, k Majci milosti dolazi se pobožna i raspjevana srca. Današnju sam svetkovinu posljednji put ovdje slavio 2005., prije šest godina. Bilo je to otprilike mjesec dana poslije smrti pape Ivana Pavla II. Tada smo u atriju ovoga Svetišta otkrili spomen-kip Trsatskog hodočasnika, koji nas svojim posvemašnjim predanjem Bogu i Bogorodici trajno poziva na molitvu i poniznost kakvu je živjela Djevica iz Nazareta. Providnost je htjela da ovogodišnju svetkovinu Gospe Trsatske slavimo upravo deset dana nakon što je papa Benedikt XVI. na opću radost čitave Crkve proglasio blaženim svoga prethodnika u papinskoj službi Ivana Pavla II.
Sada se nalazimo u neposrednoj pripremi pastirskog pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj prigodom Prvog nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji. Sveti Otac je prošle subote u susjednoj Akvileji prisutnim hrvatskim hodočasnicima rekao: “Braćo i sestre Hrvati, hvala vam što ste došli! Za mjesec dana se vidimo u Zagrebu. Bog vas blagoslovio!” To su kratke i sažete rečenice najave, koja zapravo sve sažima: Papinu zahvalu, Papinu želju za susretom i Papin blagoslov za život. Stoga, dragi vjernici, ovogodišnje slavlje Majke Božje Trsatske samo po sebi je u znaku: Marije, blaženog Ivana Pavla II., obitelji i pohoda Benedikta XVI. Hrvatskoj.

2. Biblijski navještaj anđelova dolaska Mariji, slika je Božjeg odnosa s čovjekom. Anđeo reče Nazaretskoj Djevici: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga”. Božje traženje izgubljene slike čovjeka pronašlo je svoj cilj – Mariju. I danas do vjerničke duše doseže isto Božje ohrabrenje: Ne bojte se! Imajte pouzdanja u Krista uskrsloga koji nam je zasvijetlio novinom vječnoga života. Današnje vrijeme neumoljivo proizvodi ljudske drame, ostavlja čovjeka prepuštena samoći, u buci u kojoj se ne čuje Božji glas koji govori: Ne bojte se!
Riječ Božja je sidro našega života. Volja Božja koju slobodno, poput Marije prihvaćamo, naša je sreća i naše je blaženstvo. Riječ Božja odgoni od nas svaki strah. Od Božje riječi Marija živi cijeloga svoga života. Tu istu Božju riječ slušaju i prestrašeni Isusovi učenici te žene pokraj praznoga Isusovog groba na dan Uskrsa: “Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče” (Mt 28, 5-6). Isusovim uskrsnućem nadvladano je svako zlo, poražena je i sama smrt. Otvorena su vrata vječnoga života. Strahu više nama mjesta. Mi vjerujemo da za izlaz iz raznih kriza nije dostatno samo naše zalaganje, nego da nam je potrebna i Božja pomoć. To je poruka ohrabrenja koju nam večeras ponavlja Marija s ovog Trsatskog brežuljka.

3. Među prvim riječima koje je blaženi Ivana Pavao II. kao papa uputio vjernicima bile su: “Ne bojte se!” U njima je odjek riječi što smo ih danas čuli u Evanđelju. On sam o tome piše: “Kad sam 22. listopada 1978. na Trgu sv. Petra izrekao riječi: ‘Ne bojte se!’ nisam mogao znati kako će daleko odvesti mene i čitavu Crkvu. Njihov sadržaj dolazio je više od Duha Svetoga što ga je Gospodin Isus obećao apostolima kao Tješitelja, nego od čovjeka koji ih je izgovarao… Poziv ‘Ne bojte se!’ treba čitati u vrlo širokoj dimenziji. Na neki način bio je to poziv svim ljudima, poziv da pobijede strah od sadašnjega stanja u svijetu kako na Istoku tako i na Zapadu, kako na Sjeveru tako i na Jugu. Ne bojte se onoga što ste sami stvorili, ne bojte se ni svega onoga što je čovjek proizveo, a što svakim danom postaje sve veća opasnost za njega! Na kraju, ne bojte se samih sebe!” (IVAN PAVAO II., Prijeći prag nade, Zagreb 1994., str. 231). Blaženi Ivan Pavao II. je crpio snagu iz duboko usađenog marijanskog iskustva, zbog čega je za geslo svoje službe izabrao riječi: “Totus tuus – sav Tvoj”. Marija se u svojoj vjeri nije bojala iako se pitala.
Papa Benedikt XVI., na dan proglašenja blaženim Ivana Pavla II., ovako je posvjedočio o svom prethodniku: “Svojim svjedočanstvom vjere, ljubavi i apostolske hrabrosti, popraćene velikim ljudskim nabojem, taj je uzorni sin poljskog naroda pomogao kršćanima u svem svijetu da se ne boje reći da su kršćani, da pripadaju Crkvi, da govore o Evanđelju. Jednom riječju pomogao nam je da se ne bojimo istine, jer istina je jamstvo slobode. Vratio nam je snagu da vjerujemo u Krista, jer Krist je Redemptor hominis – Otkupitelj čovjeka” (Propovijed, 1. svibnja 2011. godine).
Blaženi Ivan Pavao II. je papa hrvatske nade, pratio nas je ljubavlju i molitvom u teškim danima, pomogao nam je kao naciji na putu prema slobodi, tri puta je pohodio Hrvatsku, a tijekom tih pastoralnih pohoda najduže je boravio u Rijeci. Hodočastio je u ovo Svetište, gdje je i danas s nama kao prijatelj i zagovornik u nebu. Braćo i sestre, utječimo mu se u svojim molitvama i potrebama.

4. Svetište Majke Božje Trsatske, snagom svoje vjerničke povezanosti s Nazaretom, na poseban se način prepoznaje u vjeri našega naroda kao obiteljsko svetište. Živeći u Svetoj obitelji s Marijom i Josipom Isus je posvetio ljudsku obitelj, kao od Boga stvorenu temeljnu stanicu svakoga ljudskoga društva, svakoga naroda i čitave Crkve. U pripremi smo Prvog nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji što ćemo ga slaviti sa Svetim Ocem u Zagrebu, 4. i 5. lipnja ove godine. Tim nacionalnim susretom katoličkih obitelji želimo promicati bračne i obiteljske vrijednosti, snažiti zdravu samosvijest naših obitelji, pokazujući im da nisu sâme i prepuštene samima sebi.
U ovom Svetištu, koje nam približava ozračje Marijinog nazaretskog doma, molimo za naše obitelji da u svojim domovima žive iskustvo molitve, da uvijek jedni druge poštuju, da njihovi domovi budu “kućne Crkve” zajedništva i ljubavi otvorene daru života, da u njihovim kućama postoje znakovi kršćanske vjere. Draga braćo i sestre, budite poticaj jedni drugima: supružnici međusobno, roditelji djeci, djeca roditeljima, odnoseći se jedni prema drugima s kršćanskom ljubavlju, koja je dobrostiva, ne traži svoje, ne pamti zlo, raduje se istini, sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ne zaboravite zahvaljivati Bogu za darove, naročito za dar jednih drugima, te zazivati Božju pomoć u nevoljama. Neka se vaša međusobna povezanost i zajedništvo neprestano učvršćuje Božjom milošću po zajedništvu u Kristu.

5. Dragi vjernici, “Zajedno u Kristu”, geslo je našega predstojećeg susreta s papom Benediktom XVI. u Zagrebu, 4. i 5. lipnja ove godine. Dolazak Svetog Oca u neku zemlju, državu, uvijek je izazov za vjernike, kršćane, ali i one koji s nama ne dijele istu vjeru. Naime, Papa svojom prisutnošću jasnije predstavlja jednu ponudu, a svatko tko je ozbiljan neće propustiti čuti obrazloživ prijedlog. Postavlja se pitanje radi čega dolazi Papa? U nedjelju je sam Papa pri kraju svog pohoda Veneciji rekao: “Pohod Veneciji za mene je predivno iskustvo koje me učvršćuje u mojoj zadaći da učvršćujem braću u vjeri, što je zadaća Petrova nasljednika” (Papin govor na ručku, 8. svibnja 2011.).
Papa dolazi učvrstiti u vjeri. No, kakvu će vjeru naći da bi ju učvrstio? Mi živimo stvarnost te vjere svakog dana. Ona je pred našim očima kao stvarnost Crkve koja živi jamstvo Duha Svetoga, ali istodobno i stvarnost koja u pojedinim slučajevima traži više iskoraka i prijelaza, među kojima je najvažniji onaj od nejasnih obrazaca pripadanja Crkvi do osobnog uvjerenog svjedočenja kršćanskoga života.
Naše geslo: “Zajedno u Kristu” spaja dvije važne odrednice. S jednom se od njih lako slažu mnogi, jer među ljudima postoji čežnja za zajedništvom. Međutim, toj važnoj antropološkoj dimenziji, mi kao vjernici dodajemo i onu teološku, kristološku: u Kristu – biti u Kristu, živjeti u Kristu.
Doći na Misu s Papom, posebno je iskustvo univerzalnog doživljaja zajedništva u Kristu. Velika je gesta biti tamo, upravo dionikom tog događaja na kojem je želio biti Papa pred nama i s nama. Takvi događaji i doživljaji daju smisao redovitosti. Doći na Misu s Papom, hodočastiti kao obitelj, uz napor i odricanje, uz želju da se bude baš tamo gdje smo pozvani da nas Sveti Otac blagoslovi, osobito je milosni trenutak za svakoga vjernika. Susret Pape s mladima, u subotu 4. lipnja navečer, poseban je događaj, jer to je susret hrvatske mladeži koju svojom nazočnošću, svojom riječju, molitvom i blagoslovom počašćuje sam Benedikt XVI. Stoga nam je kao vjernicima važno biti na putovima kojima prolazi Petar naših dana.

6. Draga braćo i sestre, vjerojatno će se i za pohod Benedikta XVI. reći da je povijestan. On jest izniman za Hrvatsku u ovim vremenima raznih pritisaka i pomutnje, kada smo izloženi napasti zamagljenja istinske nade te obiteljskog i nacionalnog zajedništva. Ovo je vrijeme raznih provokacija, ali i Hrvatska je stanovita provokacija Europi, kada se zanima za svoje mjesto u europskoj zbilji. Papin pohod poticaj je nama da snažnije posvijestimo uporišne točke svoga života i djelovanja, da učvrstimo svoju odgovornost za vjeru i kršćansku baštinu te da pozornije osluškujemo nova nadahnuća u novim životnim okolnostima.
Pohod se odvija s odmakom od dvadesetak godina od važnih društvenih promjena. Nakon što je Hrvatska, uz mnoštvo žrtava, obranila svoju slobodu, vremena koja su slijedila obilježena su suočavanjem Crkve i društva sa svime što se, s jedne strane, odnosi na postkomunističke zemlje, a s druge, s onime što obilježava sadašnju europsku kulturu. Među važnijim temama svakako je pitanje povijesne memorije i istine o događajima tijekom 20. stoljeća, sa svim posljedicama totalitarnih režima i Domovinskog rata, zatim uloga kršćana u sadašnjim tendencijama relativiziranja vrijednosti i pokušaja odvajanja čovjekova života od Boga te zanemarivanja kršćanskog kulturološkog identiteta.
Dragi vjernici, trsatski hodočasnici, u predstojećem pohodu Svetog Oca vidimo veliki dar Božje providnosti u ovom povijesnom trenutku naše crkvene, društvene i narodne zbilje. Moleći blagoslov od Gospodina, zagovor Majke Božje Trsatske, Majke i Kraljice naših obitelji, blaženoga Ivana Pavla II., blaženog Alojzija Stepinca i blaženog Ivana Merza, kojega se danas Crkva posebno spominje, radujemo se današnjem blagdanu i predstojećim slavljima s papom Benediktom XVI. Amen.