Vatikan, (IKA) – Osobu treba staviti u središte gospodarskoga programiranja, promičući načela supsidijarnosti i solidarnosti, kako bi razvoj interesa i trgovine usporedo išao s razvojem cjelovitoga čovjeka, kazao je Benedikt XVI. primivši u subotu 31. svibnja u audijenciju članove zaklade “Centesimus annus pro pontifice”, koju je 1993. godine ustanovio papa Ivan Pavao II.
U svome obraćanju papa Benedikt XVI. je istaknuo da globalizacijski financijski i trgovinski sustavi moraju biti po mjeri čovjeka, u društvenome kontekstu otvorenom solidarnosti. Skladan razvoj je moguć ako se u donošenju gospodarskih i političkih odluka vodi računa o temeljnim načelima koja ga čine pristupačnim svima: tu u prvome redu mislim na poštivanje načela supsidijarnosti i solidarnosti. U središtu svakoga gospodarskog plana, imajući u vidiku razgranatu i složenu mrežu odnosa po kojoj se odlikuje post-moderno doba, mora biti uvijek osoba, stvorena na sliku i priliku Božju, koja po želji Božjoj treba čuvati i upravljati ogromnim bogatstvima stvorenoga svijeta, kazao je Benedikt XVI.
Društveni kapital i ljudski razvoj bila je tema skupa koji je održan u Rimu 30. i 31. svibnja, na kojemu je Zaklada okupila stručnjake iz čitavoga svijeta da raspravljaju o promidžbi “globalnoga razvoja pozornoga na cjelovitu promociju čovjeka”. To je moguće ostvariti, upozorio je Benedikt XVI., ako se zemaljskim dobrima bude upravljalo po uzoru na evanđeoskoga upravitelja, vjerna čovjeka koji na raspolaganje svima stavlja sve što mu je Bog povjerio. Drugim riječima, treba izbjeći samo osobni profit kao i oblike kolektivizma koji zatiru osobnu slobodu. Gospodarski i trgovački interes nikada ne smije biti isključivi jer bi činjenično ponižavao ljudsko dostojanstvo. Budući da proces globalizacije sve više zahvaća područje kulture, gospodarstva, financija i politike, danas je veliki izazov “globalizirati” ne samo gospodarske i trgovinske interese, nego i solidarnost, poštujući i vrjednujući doprinos svih društvenih sastavnica, zaključio je Benedikt XVI. i dodao kako Crkva u svome socijalnome nauku ističe važnost nevladinih organizacija koje, ravnajući se po načelu supsidijarnosti, mogu slobodno pridonijeti usmjeravanju kulturnih i društvenih promjena prema istinskome napretku čovjeka i čitavoga društva.