“Nije prekasno”. Današnje čovječanstvo još uvijek može planet predati “budućnosti naše djece”, tim se pozivom zaključuje “Zajednička izjava” koju su 10. lipnja navečer potpisali papa Ivan Pavao II. i carigradski ekumenski patrijarh Bartolomej I. istodobno putem video veze između Vatikana i sale Scrutini Palazze Ducale u Veneciji. Tim je potpisom zaključen simpozij o Jadranskome moru koji je na brodu koji je tijekom pet dana krstario jadranskom obalom okupio oko 250 osoba. Ta zajednička izjava pokazuje želju Crkava Istoka i Zapada da se zauzmu u dijalogu. O pitanjima okoliša Papa i carigradski patrijarh “imaju mnogo toga zajedničkog” i traže od svojih vjernika da “prihvate niz novih etičkih načela koja bi mogla promijeniti način na koji se čovječanstvo odnosi prema okolišu”. “Okupili smo se danas ovdje”, kaže se u tekstu kojeg su potpisali poglavari dviju Crkava, “u duhu mira, zbog dobra svakog ljudskog bića i zbog odgovornosti za stvoreno. U ovom povijesnom trenutku, na početku trećeg tisućljeća, sa žalošću promatramo svakodnevna trpljenja kojima je izložen veliki broj osoba zbog nasilja, gladi, siromaštva i bolesti. Također smo zabrinuti zbog negativnih posljedica za čovječanstvo i sve stvoreno koje proizlaze iz trošenja nekih osnovnih prirodnih bogatstava poput vode, zraka i zemlje, uzrokovanih ekonomskim i tehnološkim napretkom koji ne priznaje i ne vodi računa o njihovim granicama”. Papa i patrijarh podsjećaju da “poštivanje prema stvorenome proizlazi iz poštivanja prema životu i ljudskom dostojanstvu” i da “u tome pogledu, kršćani i svi ostali vjernicima imaju izvršiti posebnu zadaću u širenju moralnih vrijednosti i odgajanju osoba za ekološku svijest koja je prije svega odgovornost prema samima sebi, prema drugima i prema stvorenom”.

Taj problem dakle, ističu Papa i Bartolomej I., nije jednostavno “ekonomski i tehnički” već i “moralni i duhovni”. Na ekonomskom i tehnološkom planu rješenje je moguće pronaći “samo ako se u dubini srca dogodi što je moguće radikalnija promjena, koja će nas moći navesti na promjenu načina života i naših neodrživih načina potrošnje i proizvodnje”. Poglavari dviju Crkava ukazuju na tri obveze. U prvom redu vratiti se kreposti poniznosti i priznati granice vlastitih mogućnost i, što je još važnije, granice našeg znanja i našeg prosuđivanja tako da ljudi svojim djelovanjem ne udalje čovječanstvo od “Božjeg nauma o stvaranju”. Na drugome mjestu, današnje čovječanstvo mora biti svjesno da “naša djeca i budući naraštaji imaju pravo na bolji svijet, na svijet slobodan od uništavanja, nasilja i krvoprolića, na svijet velikodušnosti i ljubavi”. Kao treće ističe se vrijednost molitve te Papa i patrijarh upućuju molitvu Bogu da “prosvijetli osobe kako bi se posvuda posvetila pozornost obavezi poštivanja i brižljivog čuvanja stvorenog”.

Izjava se zaključuje pozivom muškarcima i ženama dobre volje da razmišljaju o važnosti nekih etičkih ciljeva: da misle na djecu dok osmišljavaju i vrednuju mogućnosti svog djelovanja; da budu spremni proučavati prave vrijednosti utemeljene na prirodnom zakonu koji čini temelj svake ljudske kulture; da koriste znanosti i tehnologiju “na konstruktivan način, prepoznavajući da se iznašašća znanosti moraju uvijek vrednovati u svjetlu središnjeg mjesta koje pripada čovjeku, općeg dobra i dublje svrhe stvaranja. “Znanost nam može pomoći da ispravimo greške iz prošlosti, sa ciljem da poraste duhovno i materijalno blagostanje sadašnjih i budućih naraštaja. Ljubav prema našoj djeci pokazat će nam put koji treba slijediti u budućnosti”, pišu Papa i Bartolomej I. Papa i carigradski patrijarh nadalje pozivaju na poniznost u pogledu posjedovanja i otvorenost pozivima na solidarnost. “Nije nam dana neka bezgranična moć nad stvorenim; mi smo samo osobe koje su u službi opće baštine”, pišu poglavari dviju Crkava. Oni jednako tako skreću pozornost na važno načelo supsidijarnosti u djelovanju upravljenom poboljšanju svjetskog okoliša: bogatije i naprednije zemlje trebaju podnijeti veći teret i od njih se traži veća žrtva od one koju mogu učiniti siromašni. Svi mogu preuzeti neke od zadaća, to jest dio zajedničkog nastojanja. Na kraju Papa i carigradski patrijarh potiču na promicanje miroljubivog pristupa i dijaloga rješavanju postojećeg neslaganja oko načina kako živjeti na ovoj zemlji, kako je dijeliti, kako se koristiti njezinim bogatstvima te onoga što se ne smije mijenjati. “Nije prekasno. Božji svijet ima nevjerojatnu moć iscjeljenja. Tijekom samog jednog naraštaja moći ćemo utisnuti na zemlju pravo usmjerenje za budućnost naše djece. Izražavamo želju da ovaj današnji naraštaj bude taj koji će to učiniti, uz pomoć i s blagoslovom Božjim”, zaključuju na kraju zajedničke Izjave papa Ivan Pavao II. i carigradski ekumenski patrijarh Bartolomej I. (ika-as/sa)