Rim, 11. 7. 1998. (IKA) – “Veliko dostojanstvo” svećeničkog zvanja u središtu je poruke koju je papa Ivan Pavao II. uputio sudionicima ovogodišnjega, trećeg po redu, Međunarodnog susreta svećenstva na kojem se okupilo oko 3.000 sudionika, a održava se od 6. srpnja u meksičkome marijanskom svetištu Guadalupe.
Euharistija, crkveno zajedništvo i Djevica Marija tri su stupa koja obilježavaju vjerski život južnoameričkog područja, pa Sveti Otac priželjkuje da se i svi svećenici u svojim životima “oslone” na ta tri stupa kako bi se “obnovljenim apostolskim dinamizmom pripremili na proslavu Jubileja na završetku tisućljeća”. U svojoj poruci okupljenim biskupima i svećenicima, Papa isto tako jamči da u srcu čuva posebno mjesto za svoju “dragu braću u svećeništvu”, te nastavlja: “Misleći na vas, u pamet mi dolaze crkve i kapele gdje slavite mise, kuće u kojima stanujete, mjesta kojima prolazite, djelovanje kojim oblikujete vaše svećeničko služenje na korist djeci, mladima, odraslima, obiteljima i skupinama kako biste im podarili Božje blago.” Sveti Otac ističe da svećeničko zvanje nije uvijek lako, no, unatoč tome lik svećenika u Crkvi bi uvijek morao sjati “kao slika živog Gospodina i vrhovnog pastira svih vjernika.” Papa se u svojoj poruci više puta vraća na vrijednost “velikog dostojanstva” koje je podareno muškarcima koji su povezani svetim vezom svećeničkog Reda.
Zbog neizbrisivoga sakramentalnog obilježja svećenik je prenositelj Božje milosti narodu, te je “poput živućeg produžetka Kristova služenja”. Pred poteškoćama s kojima se morate suočiti, ohrabruje svećenike Sveti Otac, “nemojte nikada sumnjati u Duha, u Tješitelja, koji će biti vaš branitelj i odvjetnik koji će vam dati snage za nadilaženje svih poteškoća.” Ohrabrenje i olakšanje dobit će iz molitve, nastavlja Sveti Otac, te upravo molitvi posvećuje veliki prostor, pozivajući svećenike da se ne boje “odvojiti puno vremena i snage za molitvu”, već da ponajprije nastoje biti “ljudi ustrajne molitve koji će kušati kontemplativnu šutnju te pobožno i svakodnevno slavljenje mise.”
Na kraju poruke, posljednja i “očinska” preporuka da “neshvaćanja i sumnje, pa čak i progone različite naravi, koji ponekad pogađaju nekoga od vas ne smanje žar vašega nastojanja i revnost koju produbljujete u vašoj svetoj službi. Sačuvajte žar prvih godina svojega svećeništva”, završava Papa, “bez upadanja u obeshrabrenje, podupirite se međusobno, jaki u svećeničkom bratstvu koje se rađa iz istog sakramenta”.