Zagreb, (IKA) – Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu priredio je 7. travnja susret “Papa Ivan Pavao II. – In memoriam” u dvorani Vijenac Bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu. Na početku susreta sve je pozdravio prodekan za znanost zagrebačkog KBF-a prof. dr. Alojzije Hoblaj.

Apostolski nuncij u Hrvatskoj nadbiskup Francisco Javier Lozano govorio je o značajnim trenucima pontifikata pape Ivana Pavla II. vezanim uz rušenje komunizma te pravo svakog naroda na slobodu i neovisnost, što je svoj trag ostavilo i u nedavnoj hrvatskoj povijesti. Govoreći o mnogim Papinim zaslugama, nuncij Lozano je istaknuo kako je Sveti Otac bio jednostavni poslužitelj vjerovanja. Nije se dao uvući u ideološke rasprave te je stao na stranu zemalja trećeg svijeta, braneći siromašne, potlačene i obespravljene. Ivana Pavla II. povijest će pamtiti kao zagovornika mira koji je branio prava ljudske osobe i temeljno dostojanstvo svakog čovjeka.

Ministar znanosti, obrazovanja i sporta dr. Dragan Primorac podsjetio je na svoj posljednji susret s Papom kada je u sklopu državnog izaslanstva bio u Vatikanu u veljači ove godine. Govoreći o Papi, posebno je istaknuo njegovu poruku jedinstva te njegovo zalaganje za poštivanje prava ljudi te života kao temeljnog prava svake osobe. Na kraju je obavijestio prisutne da je kao ministar znanosti, obrazovanja i sporta danas uputio preporuku osnovnim i srednjim školama, kao i fakultetima da u petak 8. travnja omoguće učenicima i studentima sudjelovanje u obredima ukopa Ivana Pavla II. vizualnim putem.

Predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Milan Moguš rekao je za Papu da je bio pjesnik mira među ljudima, zagovornik potlačenih. Ivan Pavao II. imao je smjelosti druge zamoliti za oprost, bio je čovjek istinskog ekumenizma i brat onima koji na drugi način doživljavaju svoju vjeru, te najveći prijatelj mladih cijeloga svijeta. Izrazivši u ime Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti zahvalnost prema papi Ivanu Pavlu II., akademik Moguš posebno mu je zahvalio na ljubavi prema hrvatskom jeziku.

Rektorica Sveučilišta u Zagrebu dr. Helena Jasna Mencer istaknula je nemjerljiv doprinos Ivana Pavla II. ne samo u religioznim, već i u društvenim i političkim prilikama u svijetu. Dr. Mencer je podsjetila na važnu ulogu Pape u međunarodnom priznanju Republike Hrvatske, te zauzimanje za njezinu slobodu. On je bio pisac, teolog i znanstvenik koji je podržavao napredak znanosti, posebno medicine, upozoravajući na temeljno pravo na život, rekla je dr. Mencer, zaključivši kako na nama ostaje zadatak otvarati bolje dane “plemenitoj zemlji Hrvatskoj”, kako ju je nazvao sam Ivan Pavao II.

Na kraju susreta dekan zagrebačkog KBF-a dr. Josip Baloban istaknuo je kako je Papa u 26 godina pontifikata u svojoj teološkoj misli objedinjavao Bibliju i teologiju suvremenih otaca, ali i suvremena filozofsko-antropološka razmišljanja. “Kao papa Ivan Pavao II. govorio je tekstove, zastupao stavove i naviještao istine koje nisu uvijek godile suvremenim ušima. Trajno je bio u dijalogu s kulturom, znanošću i s intelektualcima svih svjetonazorskih opredjeljenja”, rekao je dr. Baloban, podsjetivši i na Papin susret s predstavnicima kulture i znanosti za drugog posjeta Hrvatskoj 1998. Za Ivana Pavla II. nije se postavljala dilema vjera ili znanost, teologija ili kultura, već ga je nosilo uvjerenje da vjera i znanost imaju puno toga zajedničkoga, da su teologija i kultura međusobno komplementarne, premda se ponekad međusobno ne razumiju. Papa Ivan Pavao II. bio je moderni prorok koji je trajno, poput starozavjetnih proroka, ukazivao na grešne strukture kontinenata i grešne strukture visoko razvijenih zemalja. Bio je čovjek duboke i nepokolebljive vjere, kao papa mirotvorac i borac za prava ljudi, osobito malih naroda, rekao je dr. Baloban.

Govoreći o posljednjim godina i danima Papina života, kada je svijet vidio svu krhkost, drhtavost, ranjivost u tijelu i nastupu poglavara Crkve, dr. Baloban je rekao kako se Papa poistovjetio s Isusom iz Nazareta te približio starcima, bolesnicima, hendikepiranima, tužnima i žalosnima na ovome svijetu. “Za nijednim čovjekom u povijesti dosada nije proliveno toliko suza, zapaljeno toliko svijeća i dobrom Bogu upućeno toliko molitava. Taj “čovjek u bijelom”, taj “čovjek s križem” zadivio i zadužio je ovaj svijet koji je 2. travnja 2005. napustio. Ustvari, njegova smrt se pretvorila u dosada jedinstveni događaj čovječanstva, pokazavši da Sveti Otac Ivan Pavao II. govori i svjedoči i onda kada je bez riječi i kada fizički nije među živima”, zaključio je dr. Baloban.

U tijeku susreta pjevao je zbor Instituta za crkvenu glazbu “Albe Vidaković” KBF-a.