Zagreb, (IKA) – Smrt pape Ivana Pavla II. pretvorila se u dosada jedinstven događaj čovječanstva, pokazavši da Sveti Otac govori i svjedoči i onda kada je bez riječi i kada fizički nije među živima, istaknuo je dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Josip Baloban u pismu koje je apostolskom nunciju u Republici Hrvatskoj Franciscu Javieru Lozanu.
Kao kršćani katolici doživljavasmo ga kao čovjeka duboke i istinske isusovske vjere, kao pastira čvrstih i jasnih vjerničkih stavova, te kao Papu neslomljive i nepokorive nade u moguće bolje sutra na putu u apsolutnu budućnost – Uskrsnuće. Kršćani koji nisu katolici vidješe u Njemu dobronamjernog promicatelja svekolikog ekumenizma. Vjernici drugih religija prihvatiše u Njemu autentičnog sugovornika za međureligijski dijalog. A ljudi diljem svijeta prepoznaše i priznaše u Njemu neusporedivog suvremenog borca za mir, pravdu, jednakost među skupinama i narodima. Papa je svoju posebnu brigu za Hrvate i hrvatske građane trajno svjedočio u svojim brojnim govorima u Rimu, a osobito u tri nezaboravna posjeta Hrvatskoj za koju se samo na sebi svojstven način zauzeo kod priznanja njezine neovisnosti, kao i na putu njezinog ulaženja u zajednicu ravnopravnih europskih naroda, ističe dekan Baloban.

Za nijednim čovjekom u povijesti dosada nije proliveno toliko suza i dobrom Bogu upravljeno toliko molitava. Taj “čovjek u bijelom” zadivio je i zadužio ovaj svijet koji je upravo napustio, ističe se u poruci kojom studenti, djelatnici i profesori zagrebačkog KBF-a nunciju Lozanu izriču svoju molitvenu solidarnost i vjerničko zajedništvo u danima oproštaja od Ivana Pavla II.