Port Moresby/Papua Nova Gvineja, 17. 1. 1995. (IKA) – Papa Ivan Pavao II. stigao je u ponedjeljak 16. siječnja u Port Moresby, glavni grad Papue Nove Gvineje, te tako svratio svjetsku pozornost na tu zemlju.
Papua Nova Gvineja stekla je nezavisnost 16. rujna 1975. godine. Zemlja obuhvaća 462.840 četvornih kilometara, broji oko 4 milijuna stanovnika, a glavni grad je Port Moresby. Postoji 50 glavnih jezičnih skupina i oko 700 narječja. Službeni jezik je engleski.
Otok je otkriven 1521. godine. U tijeku 19. stoljeća bio je u vlasti raznih kolonizatora.
U 16. stoljeću došli su prvi katolički misionari Portugalci i Španjolci, a koncem 18. stoljeća iz Velike Britanije dolaze i protestantski misionari. Osnivaju se misijske postaje i evangelizira se veći dio otoka. Od 1845. do 1920. godine na Papui Novoj Gvineji utemeljena je Crkva, a godinu dana prije Vatikan je utemeljio apostolski vikarijat u Melaneziji, koga je povjerio oo. maristima, pod upravljanjem mons. Epallea, prvoga apostolskog vikara. Prvi je mučeništvo podnio Beato Mazzucconi iz Woodlarka, nakon čega su se misionari povukli, da bi se ponovno vratili 1882. Te godine papa Lav XIII. i Kongregacija za promicanje vjere uputili su misionare Presvetog Srca Isusova da pomognu biskupijskim svećenicima. Prvo evangelizacijsko središte je bio “Tolai” u Nodupu, a potom u Vlavolu. U 19. stoljeća utemeljena je Apostolska prefektura na Zapadnoj Novoj Gvineji, a potom i na Salamonskim otocima i u Papui.
Mnogi su misionari podnijeli mučeništvo. Godine 1904. mjesna je Crkva dala 17 mučenika: 10 misionara: 2 svećenika, 3 brata redovnika i 5 misionarki, te 7 domaćih kršćana. Prvo sjemenište otvoreno je u Vunapopeu. Nakon Drugog svj. rata Crkva se susrela s posljedicama ratnih razaranja na tom dijelu Tihog oceana. Gotovo 90% katoličkih misija bilo je uništeno, a mnogi misionari su protjerani. Družba otaca verbita izgubila je 2 biskupa, 22 svećenika, 38 redovničke braće i 54 redovnica. Apostolski vikarijat na Papui, premda nije izravno bio na udaru ratnih razaranja na Tihom oceanu, ostao je izoliran od Europe. S internacionalizacijom misionara, došli su svećenici te redovnici i redovnice ostalih redova: franjevci, kapucini, monfortanci i pasionisti i australski biskupijski svećenici. Reorganizirana je pastoralna struktura, a 1959. godine utemeljena su 3 nova apostolska vikarijata. Jedan od 21 domorodačkog svećenika, mons. Paivu, postao je nadbiskup. Godine 1963. otvoreno je bogoslovno sjemenište u Kapu, kasnije preneseno u Bomanu, gdje je i danas. Prvi domorodački biskup je Louis Vangeke, koga je posvetio papa Pavao VI. u Sidneyu 3. 12. 1970. godine. Danas je u cijeloj zemlji 6 domorodačkih biskupa, od ukupno 22 koliko ih je u cijeloj Papui Novoj Gvineji.
Prema Statističkom godišnjaku Crkve iz god. 1992. Papua Nova Gvineja broji 4,060.000 stanovnika, 524 svećenika (124 biskupijska i 400 redovnička), 339 redovnika koji nisu svećenici i 906 redovnica. Laika misionara je 102, a katehista 2.364. Urođeničkih redovnika je oko 50, gotovo svi ostali misionari su maritisti od Presvetog Srca Isusova. Svećenika rođenih na Papui Novoj Gvineji je 110. U Papui Novoj Gvineji su uz domaće animiste i brojne kršćanske zajednice, a katolici su najbrojniji. Stalno se nastoji na uspostavljanju dijaloga s Crkvama kršćanske tradicije naročito s anglikancima.
U svom drugom pastirskom pohodu toj zemlji, papa Ivan Pavao II. proglasit će blaženim vjernika laika, mučenika vjere Petra To Rota.