Vatikan, (IKA) – Papa Benedikt XVI. primio je 23. siječnja u Vatikanu u audijenciju sudionike susreta koji je priredilo Papinsko vijeće Cor unum. Svoj je govor Papa posvetio ljubavi protumačivši zašto je upravo tu temu izabrao za svoju prvu encikliku.

Papa je istaknuo kako je Aristotel promatrao u erosu snagu koja pokreće svijet. Bog, beskonačna svjetlost čije je neizmjerno otajstvo grčki filozof tek naslućivao, taj Bog ima ljudsko lice i ljudsko srce. Bog je preuzeo ljudski lik, tijelo i krv, cijeloga čovjeka. Božji eros nije samo neka iskonska kozmička sila, on je ljubav koja je stvorila čovjeka i koja se k njemu prigiba, kao što se dobri Samaritanac prignuo do ranjena i opljačkanog čovjeka, koji je ležao na putu, rekao je Papa.

Riječ ljubav danas je tako izobličena, tako istrošena i zloupotrebljivana da je se čovjek gotovo pribojava izgovoriti. Ipak to je jedna iskonska riječ, izraz jedne iskonske stvarnosti i mi je ne možemo jednostavno napustiti, već je moramo ponovno uzeti, pročistiti i vratiti joj njezin prvobitni sjaj, kako bi mogla prosvijetliti naš život i privesti ga na pravi put, rekao je Papa.

Benedikt XVI. pojasnio je kako ga je upravo ta svijest navela da izabere ljubav za temu svoje prve enciklike, pokušavajući u njoj izraziti nešto od dubine te riječi za naše vrijeme i za naš život. Rekao je kako je želio istaknuti središnji položaj vjere u Boga, u onoga Boga koji je preuzeo na sebe ljudsko lice i ljudsko srce. “Vjera”, upozorio je Papa, “nije neka teorija koja se može prihvatiti ili odbaciti. Ona je nešto vrlo konkretno: to je kriterij koji odlučuje o našem načinu života. U dobu u kojem su neprijateljstvo i pohlepa postali velesile, u dobu u kojem smo svjedoci zloupotrebe religije sve do klanjanja mržnji, sama neutralna racionalnost nije dovoljna da nas zaštiti. Trebamo Boga živoga, koji nas je ljubio sve do smrti”, rekao je Papa.

Eros se, nastavio je Papa, preobražava u agape, ljubav prema drugome ne traži više sebe, već postaje briga za drugoga, raspoloživost na žrtvu prema njemu i otvorenost daru novoga ljudskog života. Kršćanski agape, ljubav prema bližnjemu u nasljedovanju Krista, nije nešto strano, stavljeno pored ili čak protiv erosa, štoviše agape je u Kristovu samožrtvovanju za čovjeka pronašla novu dimenziju koja se, u povijesti predanog služenja kršćana siromašnima i onima koji trpe, sve više razvijala. Karitativno zauzimanje, pojasnio je Papa, ima jedan smisao koji uvelike nadilazi jednostavno čovjekoljublje. Sam Bog je taj koji nas potiče u našoj nutrini ublažavati bijedu.

Tako je u konačnici sam On onaj kojega donosimo u svijet patnje i trpljenja. Što ga svjesnije i jasnije donosimo kao dar, toliko će djelotvornije naša ljubav promijeniti svijet i probuditi nadu, nadu koja nadilazi prag smrti i samo je na taj način prava nada za čovjeka, rekao je Papa.