PAPA NA SUSRETU S VELEPOSLANICIMA PRI SVETOJ STOLICI GOVORIO O PROBLEMU MIRA U BOSNI I HERCEGOVINI
Vatikan (IKA )
Vatikan, 14. 1. 1996. (IKA) - Ivan Pavao II. susreo se u subotu, 13. sijeenja, sa elanovima diplomatskog zbora akreditiranoga pri Svetoj Stolici na tradicionalnome novogodišnjem eestitanju. Sv. Otac je, pozdravljajuai nazoene veleposlanike, izrazio svo
Vatikan, 14. 1. 1996. (IKA) – Ivan Pavao II. susreo se u subotu, 13. sijeenja, sa elanovima diplomatskog zbora akreditiranoga pri Svetoj Stolici na tradicionalnome novogodišnjem eestitanju. Sv. Otac je, pozdravljajuai nazoene veleposlanike, izrazio svoju radost što toliki broj zemalja ima uspostavljene diplomatske odnose sa Svetom Stolicom, te se posebno osvrnuo na nazoenost predstavnika “palestinskog naroda”. Govoreai o uspostavljanju diplomatskih odnosa s Izraelom i Palestinskom oslobodilaekom organizacijom, Papa je poželio da novoro?eno Dijete iz Betlehema podari Izraelcima i Palestincima dar zajedniekoga života u miru i suradnji.
Svjedoeeai o mirovnim procesima u Sjevernoj Irskoj, Južnoj Americi, Bliskome Istoku, te ostalim dijelovima svijeta, poglavar Katolieke Crkve posebno se zadržao na pitanju Bosne i Hercegovine:
“Bosna i Hercegovina bi mogla imati koristi od sporazuma koji bi trebao – nadamo se – oeuvati njezinu cjelovitost, vodeai raeuna o njezinome etniekom sastavu. A posebno Sarajevo, grad simbol, trebao bi tako?er postati mjesto mira. Osim toga, nije li on ‘europski Jeruzalem’? Ako je poeetak prvoga svjetskog rata vezan uz taj grad, ne treba li njegovo ime napokon postati sinonim za mir, kako bi kulturni, socijalni i vjerski susreti ueinili plodnijim me?unacionalni suživot. Radi se o dugotrajnom procesu, koji neae biti bez teškoaa. U svezi toga želio bih istaknuti da trajni mir na Balkanu neae moai biti stabilan ako ne budu zadovoljeni sljedeai uvjeti: slobodno kretanje ljudi i ideja, slobodan povratak izbjeglica u njihove domove, priprema istinskih demokratskih izbora; i na kraju jedna trajna materijalna i moralna obnova, kojoj su pozvani pridonijeti ne samo me?unarodna zajednica, nego tako?er i Crkva i vjerske zajednice. Ako se eini da je ovaj rat, koji se eesto oznaeuje kao nepotreban, završen, djelo mira koje treba graditi i uevrstiti pojavljuje se kao veliki izazov ponajprije za Europljane – ali ne samo za njih – kako ravnodušnost i egoizam ne bi doveli do brodoloma cijele Europe, koji bi bio nepredvidljivih posljedica”.