Vatikan, (IKA) – Nakon što se proteklih mjeseci Benedikt XVI. tijekom općih audijencija osvrnuo na srednjovjekovne teologe i crkvene pisce, prošle je srijede svoju katehezu pretvorio u povijesnu lekciju o Papi Ratzingeru posebno omiljenoj srednjovjekovnoj monaškoj i skolastičkoj latinskoj teologiji 12. stoljeća, koja se razvijala u opatijama, samostanima i na sveučilištima. Danas je međutim svratio pozornost nazočnih vjernika okupljenih na Trgu Svetog Petra na sv. Bernarda i Abelarda predstavnike tih dvaju prijepornih filozofsko-teoloških struja.
Osvrćući se na teološku rasprava između sv. Bernarda, koji je zastupao “teologiju srca”, i Abelarda, koji je promicao “teologiju razuma”, Papa Benedikt je istaknuo potrebu zdrave teološke rasprave u Crkvi, posebno kada pitanja o kojima se raspravlja crkveno Učiteljstvo nije još definiralo. Papa je primijetio kako se ta rasprava završila potpunim pomirenjem. U obojici je prevladalo ono što bi trebalo ležati na srcu svima u teološkim raspravama, a to je očuvanje vjere i trijumf istine u ljubavi. Potraga za istinom trebala prevladavati i danas u raspravama u Crkvi, rekao je Papa i primijetio kako jednostavni i ponizni vjernici moraju biti zaštićeni od nejasnih teoloških interpretacija, koje bi mogle ugroziti njihovu vjeru. Prema mišljenju pape Ratzingera “zbog pretjeranog korištenja filozofije Abelardov je trinitarni nauk, a zajedno s tim i njegovo poimanje Boga, bio na krhkim nogama. Na moralnom polju njegovo učenje nije bilo lišeno dvojbenosti: on je insistirao na mišljenju da je nakana pojedinca jedini izvor kojim se treba služiti pri opisivanju je li neki moralni čin dobar ili loš, zanemarujući objektivno značenje i moralnu vrijednost tih čina. To je, kao što nam je poznato, vrlo aktualan aspekt za naše doba, u kojem je kultura često označena sve većim naginjanjem etičkom relativizmu: samo ja odlučujem što je dobro za mene, u ovom trenutku”, primijetio je papa Ratzinger i dodao kako je Crkvi potrebna zdrava teološka rasprava, ali crkveno Učiteljstvo mora ostati neizbježno uporište. Prema njegovom mišljenju „postojati ravnoteža između onih koje možemo nazvati arhitektonskim principima koje nam je dala objava i koji stoga čuvaju trajno svoju prioritetnu važnost, i interpretacijskim principima koje sugerira filozofija, to jest razum, i koji imaju, istina, važnu, ali tek instrumentalnu ulogu”. Kada nestane te ravnoteže, teološkoj refleksiji prijeti opasnost da bude izobličena zabludama i tada na Učiteljstvu leži zadaća izvršiti onu potrebnu službu istini koja mu je vlastita, objasnio je papa Ratzinger.