Papa o kršćanskom nenasilju
Vatikan
Nenasilje za kršćane nije samo neko taktičko ponašanje, nego način osobnoga bitka, stav onoga koji je tako uvjeren u Božju ljubav i njegovu moć, da se ne boji suprotstaviti zlu samo oružjem ljubavi i istine
Vatikan, (IKA) – Evanđeoski odlomak o ljubavi prema neprijatelju, dramatično stanje u Gvineji gdje su štrajkovi i nasilne reakcije uzrokovali brojne žrtve, pothvat poljskih biskupa koji su pozvali vjernike da na Pepelnicu molitvom, postom i nemrsom pridonesu kako bi svetost svećenika pomogla da vjernici shvate važnost duha opraštanja, pomirenja i međusobnog povjerenja te čestitka pučanstvu zemalja Istoka koji slave lunarnu Novu godinu bile su središnje teme nedjeljnog nagovora pape Benedikta XVI. vjernicima na Trgu sv. Petra.
Papa se u nagovoru osvrnuo na današnje evanđelje koje sadrži jednu od tipičnih i izrazito snažnih riječi Isusova propovijedanja: “Ljubite svoje neprijatelje”. Zapitavši zašto Isus traži da ljubimo svoje neprijatelje, to jest zašto traži ljubav koja nadilazi ljudske sposobnosti, Sveti Otac je istaknuo da je, zapravo Isusov prijedlog realističan, jer vodi računa o tome da u svijetu postoji previše nasilja, previše nepravde, a to se stanje ne može nadvladati a da mu se ne suprotstavimo s nečim što je više od ljubavi, više od dobrote. Ovo “više” dolazi od Boga: to je njegovo milosrđe, koje se utjelovilo u Isusu i koje jedino može pokrenuti svijet od zla prema dobru, počevši od onog malog ali odlučujućeg “svijeta” koji je čovjekovo srce, pojasnio je. Istaknuo je da se s pravom ovaj evanđeoski odlomak smatra “magnom chartom” kršćanskoga nenasilja, koje ne znači predavanje zlu – slijedeći lažno tumačenje “pružanja drugog obraza” – nego odgovor na zlo dobrim, raskidajući tako lanac nepravde. Dodao je da nenasilje za kršćane nije samo neko taktičko ponašanje, nego način osobnoga bitka, stav onoga koji je tako uvjeren u Božju ljubav i njegovu moć, da se ne boji suprotstaviti zlu samo oružjem ljubavi i istine. Sveti Otac je također istaknuo da ljubav prema neprijatelju predstavlja jezgru “kršćanske revolucije”, revolucije koja nije utemeljena na strategijama ekonomske, političke ili medijske moći.