Među glavnim je novostima, prije svega, veća neovisnost sudskih tijela i magistrata, koji su hijerarhijski podređeni jedino papi, koji ih imenuje, i podčinjeni su zakonu; svoje dužnosti imaju obavljati nepristrano. Sudske vlasti izravno raspolažu pravosudnom policijom, čije dužnosti obavlja žandarmerija. Osim toga, svi redoviti sudci tijekom službe će imati vatikansko državljanstvo.

Novi zakon, osim toga, određuje posebne uvjete za imenovanje sudaca koje se bira među sveučilišnim profesorima, kako bi se zajamčila veća neovisnost u obavljanju sudskih dužnosti, i uglavnom među glasovitim pravosudnim dužnosnicima s iskustvom, sudskim ili forenzičnim, te na području građanskoga, kaznenoga ili administrativnoga prava. Potrebno je, međutim, da barem jedan sudac bude stručnjak na području kanonskoga prava koje je glavni izvor vatikanskoga prava.

Jedna se novost odnosi i na sastav suda. Organigram sudaca je, naime, uvećan još jednim članom. Osim toga, barem jedan sudac treba obavljati svoje dužnosti ekskluzivno i u punom radnom vremenu. Ostaje odredba koja je već na snazi, prema kojoj se, u posebnim potrebama, može imenovati jednoga ili više sudaca, na razdoblje od tri godine. I njih imenuje papa, dok je prema zakonu koji je do sada bio na snazi, imenovanje bilo povjereno predsjedniku Prizivnoga suda, uz prethodno odobrenje državnoga tajnika.

Dosadašnja životna dob za obavljanje službe produžuje se sa 74 godine na 75 godina, uz mogućnost produžetka o kojemu odlučuje papa, a ne više predsjednik Prizivnoga suda. Za članove Kasacijskoga suda, određena je krajnja dob od 80 godina. Prestanak službe nije automatski nego jedino nakon prihvaćanja ostavke.

Što se pak tiče odvjetnika, traži se poznavanje kanonskoga i vatikanskoga prava. Papa Franjo je, među ostalim, odredio da će odsada početak sudske godine biti 1. siječnja.