Vatikan, (IKA) – U svojoj katehezi na današnjoj općoj audijenciji Papa je tumačio tekst iz šestog poglavlja Lukina Evanđelja (36-38) iz kojeg je preuzeto geslo ove Izvanredne svete godine: Milosrdni kao Otac. Kad Isus od nas traži da budemo milosrdni kao Otac, objasnio je Papa, on ne misli da to budemo u kvantitativnom smislu! On traži od svojih učenika da postanu znakovi, kanali, svjedoci njegova milosrđa.
Crkva, nastavio je Papa, mora biti sakrament Božjeg milosrđa u svijetu, u svakom dobu i prema čitavom čovječanstvu. Svaki kršćanin, stoga, je pozvan biti svjedok milosrđa, a to se događa na putu svetosti. Sjetimo se koliki su sveci postali milosrdni jer su pustili da im se srce ispuni Božjim milosrđem. Činili su stvarnom i opipljivom Gospodinovu ljubav izlijevajući je u mnogostruke potrebe trpećeg čovječanstva, dodao je Sveti Otac.
Milosrđe se izražava, prije svega, u opraštanju. Isus podsjeća učenike da ako žele da među njima vladaju bratski odnosi trebaju ukloniti sudove i osude. Opraštanje je naime stup na kojem počiva život kršćanske zajednice, jer se u njemu pokazuje besplatnost ljubavi kojom nas je Bog prvi ljubio. Kršćanin mora opraštati zato što je njemu samom oprošteno, rekao je Papa. Moramo oprostiti uvrede, oprostiti mnogo toga, jer su nama oproštene mnoge uvrede, mnogi grijesi. Tako je lako oprostiti: ako je Bog oprostio meni, zašto da ja ne oprostim drugima? Jesam li veći od Boga? Taj stup koji je opraštanje pokazuje nam besplatnost ljubavi Boga, koji nas je prvi ljubio. Suditi i osuđivati brata koji griješi je pogrešno. Ne zato što se ne želi vidjeti grijeh, već zato što se osuđivanjem grešnika prekida vez bratstva s njim i prezire milosrđe Boga, koji se naprotiv ne želi odreći nikoga od svoje djece. Nismo vlasni osuđivati našeg brata koji griješi, nismo iznad njega: dužni smo, radije, vratiti mu dostojanstvo Očeva djeteta i pratiti ga na njegovu putu obraćenja, rekao je Sveti Otac.
Svojoj Crkvi, rekao je u nastavku Papa, Isus pokazuje također drugi stup a to je “darivati”. Bog daje dobro iznad naših zasluga, ali će biti još velikodušniji s onima koji ovdje na zemlji budu velikodušni. Isus ne kaže što će se dogoditi onima koji ne daju, ali slika “mjere” predstavlja opomenu: mjerom ljubavi koju dajemo, mi sami odlučujemo o tome kako ćemo biti suđeni, kako ćemo biti ljubljeni. Ako dobro pogledamo, u tome postoji jedna nutarnja logika: koliko se prima od Boga toliko se daje bratu i koliko se daje bratu toliko se prima od Boga! Milosrdna ljubav je stoga jedini put kojim nam je ići. Koliko nam je samo svima potrebno da budemo malo milosrdniji, da ne ogovaramo druge, da ne sudimo, da ne “čerupamo” druge kritikama, zavistima, ljubomorama. Moramo opraštati, biti milosrdni, živjeti svoj život u ljubavi. Ta ljubav omogućuje Isusovim učenicima da ne izgube identitet što su ga od njega primili i da se priznaju sinovima istoga Oca. U ljubavi koju oni provode u djelo u životu odražava se tako ono Milosrđe koje neće imati kraja, rekao je Papa u svojoj katehezi.