Konkretno, u pravnom sustavu Države Grada Vatikana, provođenje pravde ne sastoji se samo od rješavanja sporova – objasnio je Papa – nego pridonosi zaštiti jedinstva – bitnog elementa crkvenog života – i samog pravnog poretka, podupirući vjerodostojnost institucija. Stoga, poštovanje proceduralnih jamstava, nepristranost sudca, učinkovitost prava na obranu i razumno trajanje procesa nisu samo tehnički instrumenti sudskog postupka, nego i uvjeti preko kojih ostvarivanje sudske funkcije stječe poseban autoritet i pridonosi institucionalnoj stabilnosti. Suđenje, dakle, nije jednostavno mjesto sukoba između suprotstavljenih zahtjeva, nego je uređeni prostor u kojemu se, kroz reguliranu konfrontaciju među strankama i nepristranu intervenciju sudca, neslaganje dovodi u horizont istine i pravednosti. U tom smislu – prema Papinim riječima – uvijek vrijedi ono što sveti Augustin piše u De civitate Dei (O državi Božjoj): Bez pravednosti ne može se upravljati državom; nemoguće je imati zakon u državi u kojoj nema istinske pravednosti.

Draga braćo i sestre, vaša služba, osim institucionalne vrijednosti, tako poprima i duboko crkvenu. Pažljivim razlučivanjem činjenica, slušajući s poštovanjem uključene osobe i ispravnom primjenom pravila kako biste vjerno predstavljali načela pravnog sustava, sudjelujete u poslanju koje je u isti mah pravno i duhovno.

Osvrćući se na odnos između provođenja pravednosti i vrijednosti jedinstva, Rimski je biskup podsjetio da je kršćanska tradicija oduvijek priznavala pravednost kao temeljnu vrlinu za uređenje osobnoga i zajedničkoga života.

Sveti Augustin je govorio da poredak društva proizlazi iz poretka ljubavi, ističući da “ordinata dilectio est iustitia”. Kad je ljubav pravilno uređena, kad je Bog stavljen u središte, i kad se u bližnjemu prepoznaje njegovo dostojanstvo, sav osobni i društveni život pronalazi svoj pravi smjer.

U praksi, poredak pravednosti također proizlazi iz poretka ljubavi, rekao je Papa te dodao da kada je ljubav autentična, nikada nije proizvoljna ili neuređena, nego priznaje istinu odnosa i dostojanstvo svake osobe. Zato pravednost nije samo pravno načelo, nego vrlina koja pridonosi izgradnji zajedništva i stabilizaciji života zajednice. Sveti Toma Akvinski u „Summa Theologiae“ (Teološka suma) definira pravednost kao stalnu i trajnu volju da se svakoj osobi dade ono što joj pripada, ističući njezin stabilan i objektivan značaj koji ne ovisi o sporednim interesima, nego je ukorijenjen u istini svake osobe i u težnji za općim dobrom. Stoga postoji duboka veza između pravednosti i ljubavi, jer u punini ljubavi pravednost pronalazi svoje najautentičnije ispunjenje.

Gdje nema istinske pravednosti, ne može biti ni istinskoga prava, budući da sâmo pravo proizlazi iz priznavanja istine o biću i dostojanstvu svake osobe. Tako shvaćena pravednost glavna je vrlina koja nas poziva da poštujemo prava svake osobe i da u ljudskim odnosima uspostavimo sklad koji promiče jednakost u odnosu prema drugima i prema općem dobru.

Ako su odnosi uređeni prema istini, postaje moguće zajedništvo koje je najviši plod ljubavi, primijetio je Papa koji vidi da se u tom smjeru otvara put do ljubavi. Stoga je obnova pravednosti uvjet za dolazak ljubavi koja je dar Duha i načelo jedinstva u Crkvi. Zato se ljubav i istina ne mogu odvojiti – istaknuo je – samo se ljubavlju može spoznati istina, a ljubav prema istini vodi do otkrića ljubavi kao njezina ispunjenja.

Pravednost, kada se ostvaruje s ravnotežom i vjernošću istini, postaje jedan od najjačih čimbenika jedinstva u zajednici. Ona ne razdvaja, nego jača veze koje ujedinjuju ljude i pomaže izgraditi međusobno povjerenje koje čini mogućim uređeni zajednički život.

Na kraju, Papa je u nekoliko riječi sažeo plodove pravednosti koja se ostvaruje ispravno i u vjernosti istini, a koja stvara stabilnost, povjerenje unutar društva i jedinstvo. Stoga je potaknuo članove sudbene vlasti Države Vatikanskoga Grada da svoju službu obavljaju s integritetom, razboritošću i evanđeoskim duhom te izrazio nadu da će pravednost uvijek biti prosvijetljena istinom i popraćena milosrđem, budući da oboje svoju puninu nalaze u Kristu.

Tako zakon, primijenjen s integritetom i crkvenim duhom, postaje dragocjeno sredstvo za izgradnju zajedništva i jačanje jedinstva Božjega naroda.