Vatikan, 9. 9. 2000. (IKA) – “Dostojni nasljednik apostola Petra, teško iskušavan neprijateljstvima i nerazumijevanjima”, čije svjedočanstvo “neumornoga i ustrajnog služenja predstavlja korisnu pouku svima”. Tim je riječima Ivan Pavao II. podsjetio na lik svoga slavnog prethodnika Pija VII., u poruci u povodu 200. obljetnice izbora za papu Barnabe Chiaramontija, koji je bio pozvan voditi Crkvu g. 1800. “u doba teških zabrinutosti i tjeskobe za budućnost kršćanske zajednice”.
Papina je poruka upućena benediktinskim redovnicima, koji su u prigodi te obljetnice priredili Međunarodni povijesni kongres, koji započinje 15. rujna, na liturgijski spomen Žalosne Gospe, koji je Pio VII. g. 1814. proširio na cijelu Crkvu “u spomen na patnje Crkve u doba Francuske revolucija i vladavine Napoleona”. To je doba “kušnji i sukoba”, kako podsjeća Papa, u društvenom i političkom ozračju “označenom žestokim sukobom s Napoleonom Bonaparteom i javljanjem težnji za preporodom u Italiji i Europi”.
Godine 1809. Pio VII. je po zapovijedi cara bio uhićen i odveden u zatočeništvo u Francusku. Oslobođen 1814., godinu dana kasnije ponovno je prisiljen, nakon opsade Rima i papinskih država, još jednom pobjeći u izgnanstvo i skloniti se u Genovi. “U tim nevoljama on je postojano branio Crkvu”, ističe Papa, “i postojanom hrabrošću podnosio trpljenja. Krijepljen vjerom nije ustupao pred nepravdama i nasiljem, svjedočeći privrženost svome poslanju i služenju Crkvi i svijetu te je zavrijedio trajno divljenje”, ističe se u poruci.
Papa posebno ističe kako je pontifikat Pija VII. “ostavio značajan trag u povijesti Crkve zahvaljujući također djelotvornom pravnome sredstvu konkordata, koji se kasnije pokazao vrlo korisnim za uređivanje odnosa s državama”.
O životu toga svog velikog prethodnika Ivan Pavao II. izvlači pouku za vjernike: “Kršćani svih doba, unatoč proturječjima i poniženjima, preprekama i progonima, pozvani su neprekidno hoditi u vjernosti svome Gospodinu. Oni znaju da moraju prionuti uz evanđelje bez kompromisa i strahova, raspoloživi svakoga dana uzeti križ kako bi nasljedovali njega, raspetoga Učitelja”.
Promatrajući život i primjer Pija VII. Papa izražava želju da ljudi našega doba znaju “izvući dragocjene putokaze kako bi se istim misionarskim žarom suočili sa izazovima suvremenoga doba” te znali “prolaziti kroz surovosti života, ostajući nepokolebljivi u slušanju i poslušnosti evanđelju”.