Vatikan, (IKA) – U mučnim godinama totalitarizama i svjetskih sukoba, Pio XII. svjedočio je da je samo Krist istinska ljudska nada, istaknuo je papa Benedikt XVI. u četvrtak 9. listopada na misi u bazilici Sv. Petra, koju je služio u prigodi 50. obljetnice smrti sluge Božjega Eugenia Pacellija. Na euharistijskom slavlju, na kojemu su sudjelovali sinodski oci, Papa je podsjetio na neumorno zalaganje Pija XII. za mir i zaštitu progonjenih, a na poseban način Židova. Osim toga, Papa je istaknuo i izvanrednu aktualnost nauka pape Pacellija, koji je, kako je rekao, za vjernike i dalje sigurni oslonac. Nakon mise Sveti Otac sišao je u vatikansku kriptu gdje se pomolio pred grobom Pija XII.
Prepuštanje u milosrdne Božje ruke, to je, prema riječima pape Benedikta XVI. bilo ponašanje koje je obilježavalo Pija XII. u tijeku njegova dugoga papinstva, koje je počelo u doba u koje su se nad Europom, a i nad ostatkom svijeta nadvijali mračni oblaci II. svjetskog rata. Papa je dugo govorio o zalaganju za mir časnog prethodnika, koje je počelo još i prije nego što je postao papa, dok je bio apostolski nuncij u Njemačkoj. Ostavio je za sobom zahvalno sjećanje, posebice zbog suradnje s Benediktom XV. u pokušaju zaustavljanja “uzaludnoga krvoprolića”, kako je Benedikt XV. bio nazvao Prvi svjetski rat, te zbog toga što je već u samome početku uočio opasnost od strahovite nacionalsocijalističke ideologije s njezinim pogubnim antisemitskim i antikatoličkim korijenom. U vremenu obilježenome totalitarizmima, kada je primijetio sve manje sigurnosti za ljude, Pio XII. osjetio je snažnu potrebu kroz stalni ozbiljni napor prianjati uz Krista, jedinu sigurnost koja ne prolazi. Riječ Božja tako je postala svjetlo na njegovu putu, na kojemu je papa Pacelli tješio izbjeglice i progonjene, na kojemu je morao brisati suze boli i oplakivati bezbrojne žrtve rata. Samo je Krist istinska ljudska nada; samo se pouzdanjem u Njega ljudsko srce može otvoriti ljubavi koja pobjeđuje mržnju, istaknuo je Benedikt XVI.
Svjetski sukob istaknuo je ljubav pape Pacellija prema njegovu dragom Rimu, koji je više puta odbio napustiti. Tu je ljubav posvjedočio intenzivnim karitativnim radom koji je potaknuo u zaštitu progonjenih, i to bez obzira na vjeru, etničku pripadnost, nacionalnost ili političko uvjerenje, istaknuo je Sveti Otac te podsjetio na božićnu poruku iz godine 1942., u kojoj je Pio XII. osudio stanje u kojem se našlo na stotina tisuća ljudi kojima je prijetila smrt ili izgladnjivanje. To je bilo jasno povezano s ubijanjem Židova. Često je djelovao potajno i tiho upravo stoga što je, u svjetlu konkretnih situacija toga složenog povijesnog trenutka, naslućivao da se samo na taj način može izbjeći još gore stanje, i spasiti što veći mogući broj Židova. Za te su mu njegove intervencije po završetku rata upućeni brojni i jednoglasni izrazi zahvale, kao i u trenutku preminuća, od najviših predstavnika židovskoga svijeta, napomenuo je Benedikt XVI. te citirao izraelsku ministricu vanjskih poslova Goldu Meir, koja je istaknula kako se u trenutku najstrašnijega mučeništva židovskoga naroda glas Pija XII. uzdigao u korist žrtava.
Benedikt XVI. je, osim toga, istaknuo kako su zbog povijesnih rasprava o liku Pija XII., koje nisu uvijek bile mirne, zanemareni drugi vidici njegova bogatoga papinstva, te podsjetio na riječi pape Montinija o Eugeniu Pacelliju. Pavao VI., koji je dugo bio njegov vjerni suradnik, opisao ga je kao učenoga čovjeka, pozornoga istraživača, otvorenoga novim putovima istraživanja i kulture, s uvijek čvrstom i dosljednom vjernošću, kako načelima ljudske razumnosti, tako i nedodirljivome sadržaju vjerskih istina. Pio XII. po mnogočemu bio je preteča Drugoga vatikanskog sabora. Benedikt XVI. je tako podsjetio na neke bitne dokumente nauka Pija XII. Enciklika “Mystici Corporis” bila je, primjerice, temelj za dogmatsku konstituciju “Lumen gentium”. Potom je istaknuo važnost enciklike “Divino afflante Spiritu” za proučavanje biblijskih tekstova, kao i enciklike “Mediator Dei”, koja je potaknula liturgijski pokret. Sveti Otac, između ostaloga, spomenuo je i važan poticaj koji je papa Pacelli dao misionarskome djelovanju, te njegovo promicanje uloge laika u crkvenome životu. Na kraju propovijedi, Papa je napomenuo kako se, dok se molimo da se uspješno nastavi kauza za beatifikaciju sluge Božjega Pija XII., lijepo spomenuti da je svetost bila njegov ideal, i to ideal koji je predlagao svima. Podsjetivši na kraju proglašavanje dogme o Uznesenju Blažene Djevice Marije, 1950. godine, Papa je istaknuo kako nas Eugenio Pacelli poziva da gledamo Mariju kako bi nam pomogla sve više cijeniti vrednotu života na zemlji, te upravljati pogled prema cilju vječnoga života.