Rim, 21. 10. 1998. (IKA) – U utorak, 20. listopada, papa Ivan Pavao II. započeo je svoj treći službeni posjet talijanskom predsjedniku. To je sedmi puta da jedan Papa odlazi na Kvirinal. Prvi je bio Pio XII. koji je 1939. posjetio kraljevsku obitelj kako bi uvjerio kralja Vittoria Emanuela III. da ne ulazi u rat. Potom je uslijedio posjet Ivana XXIII. 1963. godine, u povodu primanja odličja “Balzan” za mir, dok je Pavao VI. 1964. i 1966. godine na Kvirinalu susreo predsjednike Segnija i Saragata.
Sadašnji Papa, Ivan Pavao II, svojim trećim pohodom Kvirinalu i u ovom slučaju ostvaruje “svojevrsni rekord”, jer nijedan Papa nije posjetio talijanske predsjednike tri puta. Susret Svetog Oca i Sandra Pertinija, 2. lipnja 1984., ostao je svima u sjećanju zbog izuzetno srdačnog razgovora između dvojice ljudi koji su imali različita viđenja svijeta. Čak i u sklopu “strogog protokola” očitovali su ljudsku toplinu i simpatiju, te učvrstili svoje prijateljstvo. “Vjerni prijatelj je balzam života”, rekao je tada Papa, a Pertini mu je odgovorio da “niti vjeroispovijest, niti filozofski izbor, niti političko zauzimanje ne mogu predstavljati prepreku na putu razumijevanja, jer jedino ono može pomoći čovječanstvu da izbjegne potpunu katastrofu.” Taj susret bio je značajan i stoga što je održan tek nekoliko mjeseci nakon potpisivanja novoga konkordata između Republike Italije i Svete Stolice, 18. veljače iste godine.
Dvije godine kasnije, 19. siječnja 1986, Papa je na Kvirinalu bio gost Francescu Cossigi, te je u toj prigodi govorio o kulturalnim i duhovnim korijenima Italije, pojašnjavajući da je ta zemlja duboko ukorijenjena u kršćanstvo i kršćansku predaju koja je jedini nadahnjujući izvor njezine povijesti i njezinog puta k civilizaciji.
Papin posjet talijanskome predsjedniku Scalfaru tebao je biti kurtoazni posjet, a zadobio je veliko političko obilježje. Kriza koja je zahvatila vladu i povjeravanje Massimu D’ Alemi, vođi demokratske ljevice, koja potiče od bivše Talijanske komunističke partije, stvaranje nove vlade izazvalo je i u nekim crkvenim krugovima dosta oštru reakciju protiv predsjednika Republike. Dnevnik Talijanske biskupske konferencije ‘Avvenire’ i sam vatikanski poluslužbeni dnevnik ‘L’ Osservatore Romano’, kritizirali su proteklih dana tu predsjednikovu odluku pa su promatrači usredotočili pozornost na političko značenje toga Papina posjeta predsjedniku Scalfaru. Odnosi između Crkve i države u Italiji su uglavnom dobri. Postoje međutim neki problemi koji se odugovlače već desetljećima. Papa je istaknuo važnost promicanja obitelji, ljudskog života i školskog pluralizma, koji Italija nije još uvijek uspjela riješiti. Razvod braka, pobačaj i školstvo tri su osnovna problema, na koje se Papa osvrće uvijek tijekom susreta s talijanskim političkim krugovima. Toga je dana, međutim, govorio o svojoj ljubavi i simpatiji za Italiju te se osvrnuo i na probleme nezaposlenosti, posebno među mladima, o doseljenicima i žrtvama otmice. Papa je izrazio nadu da će talijansko društvo postići takav moral, blagostanje i pravdu za kojom toliko čezne, pa će tako moći ponuditi ostalim narodima vrijedne doprinose za razvoj i mir u svijetu. Sveti se Otac osvrnuo i na svoj boravak u Italiji prije izbora za poglavara Katoliče Crkve. Najprije kao student teologije, a potom i kao sudionik II. vatikanskoga koncila. “Moja povezanost s poviješću Italije i sa gradom Rimom nije samo formalna”, rekao je Papa Woytila. Ta se povezanost s godinama pojačala, rekao je Papa, pa se uživio u narod, u koji ga je Providnost uvela već od mladih dana. “U tijeku dvadesetgodišnjeg pontifikata sudjelovao sam u radostima i trpljenja, u problemima i nadama talijanskoga naroda”, istaknuo je Papa, osvrnuvši se posebno na veze koje postoje između Rima i Petrove Stolice.