Vatikan, (IKA) – Kršćani su pozvani udariti “udariti temelje one civilizacije ljubavi i mira u kojoj više neće biti ni rata, ‘ni smrti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu’”, rekao je Papa u današnjoj katehezi na općoj audijenciji u kojoj je razmišljao nad pjesmom uzetom iz knjige proroka Izaije (2,1-5). Papa je u prigodi današnje audijencije učinio iznimku napustivši ljetnikovac u Castel Gandolfu, svoje uobičajeno ljetno boravište, te katehezu održao u dvorani Pavla VI. u Vatikanu u kojoj se okupilo oko 6.000 ljudi. Nakon audijencije Papa se ponovno vratio u Castel Gandolfo.

Izaijina pjesma, rekao je na početku Papa, jedna je od pjesama svojevrsnog “psaltira” razasutog na različitim povijesnim, proročkim i mudrosnim stranicama Biblije. Himan je zamišljen kao proročko viđenje u kojem je opisan cilj kojem je upravljena nada Izraelove povijesti. “To je poziv čovjeku da se ne usidri na tako bijednoj sadašnjosti, već da zna nazrijeti ispod površine svakodnevnih događaja tajanstvenu prisutnost božanskog djelovanja, koje vodi povijest prema potpuno različitom obzorju svjetla i mira”, rekao je Papa. U središtu Izaijinog “viđenja” je gora Sion koja se u duhovnom smislu uzdiže iznad svih gora jer na njoj boravi Bog. S nje će zasjati svjetlost koja će raspršiti sve tmine, njoj će se stjecati svi narodi, iz nje dolaze Zakon i Riječ Gospodnja koji zapravo “tvore jedinstvenu stvarnost, koja je izvor života, svijetla i mira, izraz Gospodinovog otajstva i njegove volje”. “Kada narodi stižu na vrh Siona, gdje se uzdiže hram Božji, događa se ono čudo koje je čovječanstvo oduvijek iščekivalo i prema kojem teži. Narodi će odbaciti oružje, koja će se zatim pokupiti i prekovati u miroljubiva sredstva za rad: mačevi će biti prekovani u plugove, koplja u srpove… Spušta se konačno zauvijek zavjesa na rat i mržnju”, rekao je Papa.

Izaijina se pjesma zaključuje pozivom: “Hajde, dome Jakovljev, u Jahvinoj hodimo svjetlosti!”. “Izrael ne smije ostati promatrač te korijenite povijesne preobrazbe; ne može se odijeliti od poziva koji je odjeknuo na početku na ustima naroda: ‘Hajde, uziđimo na Goru Jahvinu’”, rekao je Papa. “I nas se kršćana”, dodao je Papa, “ta Izaijina pjesma duboko tiče. Komentirajući je, crkveni su oci četvrtog i petog stoljeća (Bazilije Veliki, Ivan Krizostom, Teodor Cirski, Ćiril Aleksandrijski) vidjeli njezino ispunjenje u Kristovu dolasku. Kao posljedica toga prepoznavali su u Crkvi ‘Goru Doma Jahvina… postavljenu vrh svih gora’, iz koje izlazi Riječ Gospodnja i kojoj se stječu poganski narodi, u novom dobu mira u koje je uvelo evanđelje”.
“Stoga, na osobit način mi kršćani prihvaćamo prorokov poziv i pokušavamo udariti temelje one civilizacije ljubavi i mira u kojoj više neće biti ni rata ‘ni smrti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu’”, zaključio je Papa u svojoj katehezi.