Istina je prava novost.

Papa Lav XIV. redovnicima pustinjacima: U otuđenom svijetu potreban je „duhovni dah“

Papa Lav XIV. susreo se sa skupinom redovnika pustinjaka koji su u Rimu boravili povodom Jubileja posvećenoga života, te ih potaknuo da nastave živjeti svoj poziv kako bi Crkvi i svim vjernicima pomogli ponovno otkriti važnost bliskosti s Bogom, izvijestio je u subotu 11. listopada Vatican News.

„Ovo naše mukotrpno vrijeme traži od vas da uđete u otajstvo Kristova zagovora za cijelo čovječanstvo, pristajući ‘staviti se u sredinu’ između stvorenja, krhkoga i ugroženoga zlom, i milosrdnoga Oca“, rekao je Papa.

U svijetu koji je sve više otuđen medijskom i tehnološkom vanjštinom, danas je potrebnije nego ikada podsjetiti na vrijednost nutrine i tišine, kako bismo živjeli u kontaktu sa samima sobom, s drugima, sa stvorenim svijetom i s Bogom – poručio je Papa skupini talijanskih pustinjaka s kojima se susreo 11. listopada u Apostolskoj palači.

Pustinjake je ohrabrio da nastave živjeti svoj poziv klanjanja i nutarnje molitve, kako bi pomogli drugima iskusiti intimnost s Gospodinom.

„Poziv pustinjaka svjedoči u Crkvi ljepotu kontemplativnoga života. To nije bijeg od svijeta, nego regeneracija srca koje postaje sposobno slušati – izvor kreativnoga i plodnoga djelovanja ljubavi koju Bog u nama nadahnjuje“, rekao je papa Lav XIV.

„Vaša udaljenost od svijeta ne odvaja vas od drugih, nego vas ujedinjuje u dubljoj solidarnosti.“

Sveti je Otac napomenuo da se iz intimnoga prijateljstva s Gospodinom, koje su pustinjaci pozvani živjeti, ponovno rađa radost života, čuđenje vjere i užitak crkvenoga zajedništva.
Istaknuo je kako su pustinjaci dragocjena prisutnost u životu Crkve, osobito u unutrašnjim dijelovima zemlje i seoskim sredinama, gdje su svećenici i redovnici sve rjeđi, a u župama mogućnosti ograničene.

„I u urbanim, anonimnim i slojevitim sredinama, obilježenima neugodnom usamljenošću – prisutnost pustinjaka postaje oaza zajedništva s Bogom i s braćom“.

Papa je dodao da njihova jednostavna prisutnost i molitveno svjedočanstvo, u zajedništvu s biskupima i svećenicima, postaju dragocjeni i plodni, jer „povećavaju duhovni dah kršćanske zajednice“.

Papa Lav XIV. zatim je istaknuo da, iako pustinjaci ostaju vjerni nasljeđu crkvenih otaca u čuvanju Božje riječi kroz lectio divina te u službi hvale i zagovora, pozvani su tumačiti nove duhovne izazove kreativnošću Duha Svetoga.

„Svi možete potaknuti druge da se vrate sebi, da ponovno otkriju središte srca, kako nas je poučio papa Franjo u enciklici „Dilexit nos“.

„Tamo, u dubini duše, svatko može otkriti vatru želje za Bogom koja gori i nikada se ne gasi“, rekao je Papa te dodao da su pustinjaci čuvari i svjedoci te želje koja prebiva u svakoj osobi, kako bi ju svatko mogao otkriti i njegovati u sebi.

Papa je nadalje objasnio da Otac u svakom vremenu traži muškarce i žene koji se u potpunosti posvećuju njemu – koji ga traže, slušaju, hvale i zazivaju danju i noću, u tišini srca.
Istaknuo je da Gospodin poziva pustinjake da uđu u skriveno mjesto srca, istražujući ga strpljivo, kako bi mogli učiniti unutarnje uranjanje koje zahtijeva put pražnjenja i samoodricanja.

„Kad jednom uđemo, Bog nas poziva da zatvorimo vrata zlim mislima i da čuvamo srce čistim, poniznim i krotkim – kroz budnost i duhovnu borbu“.

„Tek tada možemo s povjerenjem ući u intimni dijalog s Ocem, koji prebiva i vidi u tajnosti, i koji u tajnosti ispunjava srce svojim darovima“.

Prema Papinim riječima, pustinjaci mogu pomoći vjernicima ponovno otkriti važnost intimnosti s Bogom, jer molitvena samoća rađa zajedništvo i suosjećanje za cijeli ljudski rod i za svako stvorenje – kako u duhovnoj dimenziji, tako i u crkvenom i društvenom kontekstu, u kojem su „postavljeni kao kvasac božanskoga života“.

„Ovo naše mukotrpno vrijeme traži od vas da uđete u otajstvo Kristova zagovora za cijelo čovječanstvo, prihvaćajući da se ‘postavite u sredinu’ između stvorenja, krhkoga i ugroženoga zlom, i milosrdnoga Oca, izvora svakoga dobra“.

Papa ih je potaknuo da ustraju, uzdignutih ruku i budna srca, te da hode uvijek u Božjoj prisutnosti, solidarni s kušnjama čovječanstva.

„Držeći pogled uprt u Isusa i otvarajući jedra svoga srca njegovu Duhu života, plovite s cijelom Crkvom, našom Majkom, po olujnom moru povijesti prema Kraljevstvu ljubavi“, rekao je na kraju Sveti Otac.