Bologna, (IKA) – Na kraju svoga pastirskog pohoda regiji Emilia Romagna, papa Franjo je predvodio euharistijsko slavlje na stadionu Dall’Ara u Bologni, te time zaključio Biskupijski euharistijski kongres.
U homiliji se Papa osvrnuo na parabolu o dvojici sinova. Na poziv oca da ide u njegov vinograd prvi je rekao ‘ne’, a onda otišao, a drugi je rekao ‘da’ ali nije otišao. Papa je ukazao na razliku između njih dvojice: prvi je lijen, a drugi licemjeran. „Zamislimo što se je dogodilo u njihovoj nutrini: u srcu prvoga nakon ‘ne’ odjekivao je očev poziv, a kod drugoga nakon ‘da’ glas je ostao zakopan. No, sjećanje na očev poziv probudilo je prvoga sina iz lijenosti, dok je drugi postao neosjetljiv na Božji glas i glas savjesti, i tako je lako prihvatio dvostruki život. Ovom parabolom Isus pred nas postavlja dva puta, no mi nismo uvijek spremni odgovoriti riječima i djelima, jer smo grešnici. Ali možemo odabrati da budemo grešnici na putu, koji slušaju Gospodina i kad padnu, pokaju se i ustanu kao prvi sin, ili pak ostati grešnici uvijek spremni opravdati se u svoju korist”.
U tom kontekstu Papa je posvijestio da kršćanski život nije zamišljen za stolom, nije znanstveno utemeljen pri čemu je potrebno ispuniti neka načela da bi zadovoljili savjest: kršćanski život je ponizan put savjesti, koji nikad nije slučajan i uvijek je u vezi s Bogom, koji se zna pokajati i povjeriti se Njemu u svojim slabostima, te nikada ne zamišlja da je dostatan sam sebi. Na taj način nadilazi drevno zlo koje nam Isus otkriva u spomenutoj paraboli kao licemjerje, dvostruki život, klerikalizam koji je povezan s legalizmom, a udaljen od ljudi.
Dakle, ključna riječ je kajanje, rekao je Papa, te posvijestio da nam „kajanje pomaže da ne postanemo kruti; da promijenimo naše ‘ne’ Bogu u ‘da’ i ‘da’ grijehu u ‘ne’ radi ljubavi Gospodinove. Očeva volja koja svaki dan progovara našoj savjesti ostvaruje se samo u obliku kajanja i stalnog obraćenja. Ukratko, na putu svakog pojedinca postoje dvije mogućnosti: biti grešni ili licemjerni grešnici. No, ono što je bitno, nije razlog koji opravdava i pokušava spasiti vanjski izgled, već srce koje napreduje s Gospodinom, koje se svakodnevno boji, kaje se i vraća Njemu, jer Gospodin traži čisto srce, a ne čistu vanjštinu”.
Vraćajući se na parabolu podsjetio je da odnosi između očeva i sinova nisu uvijek laki. „Danas uslijed brzih međugeneracijskih promjena, svjesni smo potrebe za neovisnošću iz prošlosti, koja prerasta u pobunu. Međutim, nakon zatvorenosti i duže šutnje s jedne ili druge strane, dobro je vratiti se susretu, dijalogu, čak i ako dalje postoje nesuglasice, jer to ipak postati poticaj za novu ravnotežu. Kako u obitelji, tako i u Crkvi i društvu: nikada ne odustajte od susreta, dijaloga, pronalaženja novih načina da zajedničkog puta”, rekao je Papa.
Podsjetio je, kako na putu Crkve se često postavlja pitanje „gdje se treba ići, kako dalje”, te je u tom kontekstu ponudio tri polazišne točke. Prva je „Riječ” koja podrazumijeva da živimo ponizno, da ne izgubimo Božji put i da ne padnemo u sekularizam. Druga je „Kruh”, euharistijski kruh, jer sve počinje s Euharistijom. U euharistiji susrećemo Crkvu: ne govorima i kronikama, već u Kristovu tijelu koje kao grešnici primamo jer se osjećamo voljenima i zato želimo voljeti. To je početak našeg postojanja kao Crkve. To jasno najavljuje euharistijski kongres: Crkva se prikuplja, rođa i živi po Euharistiji, s Isusom prisutnim i živim da bi ga častili, primali i darovali svaki dan”.
Kao posljednju točku Papa je istaknuo „siromašne”. Podsjetio je, kako danas mnogi nemaju potrebne stvari za život. No, „postoje i mnogi koji su siromašni u smislu da ne dobivaju naklonost, usamljeni, Božji sirotani. U svima njima nalazimo Isusa, jer je Isus hodao u svijetu na putu siromaštva, praznine, kako kaže Sveti Pavao u drugom čitanju ‘sam sebe oplijeni uzevši lik sluge’ (Fil 2,7). Od euharistije idimo do siromašnih, idimo da susretnemo Isusa. Riječ, kruh, siromašni: molimo milost da nikada ne zaboravimo ove tri „osnovne namirnice” koje nas podupiru na našem putu”.