Vatikan, (IKA) – Misom večere Gospodnje koju je papa Benedikt XVI. predvodio na Veliki četvrtak 13. travnja u bazilici Sv. Ivana Lateranskoga, započelo je Vazmeno trodnevlje. Tom se misom Crkva spominje Posljednje večere i ustanovljenja euharistije i svetoga reda.

Bog voli svoje stvorenje; voli ga i kada ono padne, i ne prepušta ga samome sebi, kazao je na početku propovijedi Sveti Otac. Voli ga sve do kraja, sve do silaska sa svoje božanske slave. Bog silazi i postaje rob, te nam pere noge kako bismo mogli sjesti za njegov stol. U tome se izražava cijelo otajstvo Isusa Krista, istaknuo je Papa te pojasnio kako u tome postaje vidljivo što znači otkupljenje. Kupelj u kojoj nas pere jest njegova ljubav spremna za suočavanje sa smrću. Jer, samo ljubav ima tu snagu koja pročišćava i koja uklanja našu nečistoću te nas uzdiže na Božju visinu. Ta je kupelj On sam, koji nam se potpuno daruje, sve do dubine svojega trpljenja i smrti. On je ta ljubav koja nas pere u sakramentima čišćenja – u krštenju i sakramentu pokore.

Osvrnuvši se potom na Isusove riječi “I vi ste čisti, ali ne svi”, Papa je pojasnio kako se u toj rečenici otkriva veliki dar čišćenja koji nam On daje, jer želi biti za stolom zajedno s nama, želi postati naša hrana. Ali ne svi, ponovio je Sveti Otac, te pojasnio kako Gospodinova ljubav nema granica, ali joj ih čovjek može postaviti. Čovjeka čini nečistim odbijanje ljubavi, oholost onoga koji vjeruje da mu nije potrebno čišćenje, te se zatvara za spasenjsku Božju dobrotu. Ovim nas riječima Gospodin upozorava na samodostatnost koja postavlja granice Njegovoj beskrajnoj ljubavi, te nas poziva da nasljedujemo njegovu poniznost, da joj se povjerimo i prepustimo da nas ona “zarazi”. Gospodin našu nečistoću uklanja snagom svoje dobrote. Prati noge jedni drugima znači prije svega neumorno praštati jedni drugima, i uvijek ponovno započinjati zajedno ispočetka, ma koliko to može izgledati uzaludno; to znači čistiti se međusobno, podnoseći se i prihvaćajući da nas drugi podnose, pojasnio je Papa.

Judu, izdajnika Isusa Krista, Papa je opisao pohlepnim: novac je važniji od zajedništva s Isusom, važniji od Boga i Njegove ljubavi. A tako postaje i lažac koji igra dvostruku igru i prekida s istinom. Za Svetoga Oca Juda nema opravdanja. On Isusa procjenjuje prema kategorijama moći i uspjeha, za njega su stvarnost samo moć i uspjeh, ljubav nije važna. Juda živi u laži i tako gubi osjećaj za najveću istinu, za Boga. Na taj način on postaje tvrd i nesposoban za obraćenje, za povratak s pouzdanjem rasipnoga sina, i odbacuje uništeni život, napomenuo je Papa, koji nije ostavio prostora za bilo kakvo drugo tumačenje lika Jude Iškariotskoga, a nije spomenuo ni njegovo veličanje u apokrifnome tekstu objavljenome u Americi pod naslovom “Judino Evanđelje”, koje ovih dana privlači pozornost javnosti.