Papa predvodio Vazmeno bdjenje u vatikanskoj bazilici
Vatikan (IKA )
Vatikan, (IKA) – Papa Franjo predvodo je Uskrsno bdjenje 4. travnja u bazilici Sv. Petra u Vatikanu. Treba ući u otajstvo uskrsnuća, slušati u tišini i ne izbjegavati probleme i ne tražiti otrcane i trivijalne odgovore koji izazivaju krizu vjere, vjernosti i uma. Ne treba imati straha pred stvarnošću. Treba svladati lijenost i ravnodušnost. To je, prema Papinim riječima, preduvjet za shvaćanje otajstva uskrsnuća. Na taj se način svladava bol i strah. Ući u grob u ovoj noći bdjenja je dobro, primijetio je papa Franjo i preporučio vjernicima da se zaustave i razmišljaju o iskustvu Isusovih učenica, jer se to i nas tiče. Ne može se doživjeti Uskrs, a da se ne uđe u otajstvo. To nije neka intelektualna činjenica. Ne radi se samo o spoznaji, o čitanju. To je mnogo više. Ući u otajstvo znači biti sposoban diviti se, razmišljati i osluškivati u tišini što nam Bog govori. Da bi se moglo ući u otajstvo potrebna je poniznost, sići s pijedestala s našeg ponosnog “ja”, naše umišljenosti. Treba imati snage priznati ono što stvarno jesmo, stvorenja s odlikama i nedostacima, grešnici kojima je potrebno oproštenje. Da bi se moglo ući u otajstvo potrebno je to poniženje, a to znači nemoć, ispražnjenje vlastite idolatrije. Potrebno je klanjanje, jer bez toga se ne može ući u otajstvo, istaknuo je Papa, koji je mislima i molitvom nastojao shvatiti osjećaje boli i straha. Postavio se uz bok čovjeka, vjernika i onih koji ne vjeruju i nastojao shvatiti njihovu strepnju pred smrću i svakodnevni strah i to u godini kada kronike i povijest još jednom donose pojedinosti o strašnim i sramotnim nasiljima što ih čovjek čini nad čovjekom u raznim krajevima svijeta i kada pojedinosti o pokoljima kršćanske mladeži u Keniji otežava radost na koju se Papa uvijek poziva u uskrsno vrijeme.
Uskrsno bdjenje je starodrevni i sugestivni obred, koji se kreće oko dva važna elementa: vode, kojom bivaju kršteni katekumeni, i vatre. I ove Velike subote kao i u prvo kršćansko vrijeme katekumeni su bili gotovo svi odrasli. Bilo ih je desetero. Najmlađa je bila Kambodžanka, rođena 2002., a najstarija Kenijka rođena 1948. Troje su Talijani, troje Albanci te po jedan Egipćanin i Portugalac.