Istina je prava novost.

PAPA PRIMIO AUSTRALSKE BISKUPE

Vatikan, 15. 12. 1998. (IKA) - Sudjelovanje vjernika na nedjeljnoj misi i sakramentu pomirenja preporučio je Sveti Otac u govoru australskim biskupima s kojima je u ponedjeljak 14. prosinca, slavio misno slavlje na završetku njihova posjeta "ad limina".

Vatikan, 15. 12. 1998. (IKA) – Sudjelovanje vjernika na nedjeljnoj misi i sakramentu pomirenja preporučio je Sveti Otac u govoru australskim biskupima s kojima je u ponedjeljak 14. prosinca, slavio misno slavlje na završetku njihova posjeta “ad limina”. Ivan Pavao II. osobito ističe lik biskupa te potvrđuje njihovu obavezu promicanja i očuvanja jedinstva vjere i jamčenja stege opće Crkve. Svaki je biskup, ističe Papa, “pozvan prihvatiti vlastitu odgovornost” odlučno se suočavajući sa svime što može naštetiti vjeri. Da bi njegova služba uistinu bila djelotvorna mora voditi besprijekoran život. U kontekstu australskog društva koje se nalazi sred “zbunjujućih promjena” Ivan Pavao II. upozorava na “nastojanje oko ublažavanja granica između Crkve i svijeta” koja će imati negativne posljedice na kršćansku zajednicu ako ona dopusti da bude uvjetovana prevladavajućim kulturama. Vladanja koje se primjerice konkretiziraju u “nekritičnom pristupu glede problema moralnog zla” i u “protivljenju da se prepozna stvarnost grijeha i nužnost praštanja” kao i u “previše optimističnoj viziji suvremenosti”.
Kako je učio njegov prethodnik Pavao VI, podsjetio je Papa, dijalog sa svijetom nije cilj samome sebi “već dijalog koji svoj izvor ima u istini i zahtjevu za priopćavanjem Istine koja oslobađa i spašava”, naviještajući “uskrsno otajstvo”. Papa je također potvrdio bitnu ulogu svećenika u odnosu prema vjernicima laicima. “Smisao jednakosti tipičan za Australiju”, kaže Papa u tom pogledu, “ne smije biti korišten kao izlika za oduzimanje vlasti i obaveza koji pripadaju laicima”. U kulturnom ozračju u kojem prevladavaju subjektivna misao i moralni relativizam Ivan Pavao na kraju ističe kako su neka javna glasila u službi “svojevrsne strategije koja potiče Crkvu na promjene koje ona ne može učiniti”.