Vatikan, (IKA) – Papa Ivan Pavao II. primio je u ponedjeljak 10. siječnja u audijenciju članove Diplomatskog zbora akreditiranog pri Svetoj Stolici. Riječ je o tradicionalnom primanju koje se u Apostolskoj palači u Vatikanu redovito priređuje na početku godine, u tijeku kojeg Papa i veleposlanici u Vatikanu izmjenjuju međusobno čestitke za Novu godinu.

Na početku audijencije Papi se u ime Diplomatskog zbora akreditiranog pri Svetoj Stolici prigodnim riječima obratio doajen Diplomatskog zbora prof. Giovanni Galassi, veleposlanik San Marina. On se u svom govoru na francuskom jeziku osvrnuo na probleme s kojima se svijet danas suočava poput međunarodnog terorizma, rata u Iraku, ali i cijelog niza ratova koji se trenutačno vode na afričkom kontinentu. Prof. Galassi nije propustio spomenuti ni tragediju koja je krajem godine zadesila jugoistok Azije kao ni bezobzirno uništavanje okoliša, uslijed kojeg se cijelim narodima uskraćuju neophodni resursi za samo preživljavanje. Sve to kod ljudi budi strah i osjećaj nesigurnosti. S druge strane površni karakter sredstava društvenih obavijesnih sredstava pridonosi širenju relativizma i stvaranju svijeta bez vrijednosti i bez ljubavi. Doajen Diplomatskog zbora pritom je podsjetio na trajnu brigu Svetoga Oca za poučavanje ljudi miru, trajnom dijalogu i razumijevanju među osobama, poštivanju sveopćega morala u cilju izgradnje bratske zemlje te u konačnici izgradnju autentičnog pravednog društva bez diskriminacija. U ovom trenutku, nastavio je prof. Galassi, svjetska ravnoteža je izložena dubokim promjenama. Među te promjene on je, među ostalim, ubrojio stalni progres Europske unije, brzi društveno-gospodarski razvoj velikih zemalja poput Kine i Indije, trajni napori zemalja afričkog kontinenta za političkom i gospodarskom neovisnošću. U toj perspektivi ostaje nezamjenjiva uloga UN-a koji ulaže nove napore kako bi uistinu predstavljao obitelj naroda i stajao u obrani općih interesa čitavoga čovječanstva jer su, podsjetio je prof. Galassi na riječi koje je više put izrekao Sveti Otac, dobra zemlje dana na korištenje svim ljudima.

Pozdravljajući veleposlanike koji “čine vidljivom veliku obitelj naroda”, Papa je uputio želje za radošću i blagostanjem kako njima tako i njihovim obiteljima i njihovim zemljama, posebno pozdravivši veleposlanike 37 zemalja koji su od siječnja protekle godine do danas započeli svoju misiju pri Svetoj Stolici. “Te osjećaje radosti potamnjuje užasna prirodna katastrofa koja je 26. prosinca pogodila više zemalja azijskog jugoistoka, dotakavši također obale istočne Afrike”, rekao je Papa. Protekla je godina, dodao je pritom Papa, bila pogođena drugim prirodnim nesrećama, poput razarajućih ciklona u Indijskom moru i Antilima te pošasti skakavaca koja je poharala velika područja sjeverozapadne Afrike. Papa se prisjetio i drugih tragedija koje su u 2004. svijet zavile u crno kao što su barbarski teroristički čini u Iraku i ostalim zemljama svijeta, nečovječni atentat u Madridu, teroristički pokolj u Beslanu, neljudska nasilja kojima su bila izložena pučanstva Darfura, okrutni zločini počinjeni u području Velikih jezera. Sve to naša srca, istaknuo je Papa, ispunja nemirom i tjeskobom i samo nas poruka života i nade koja nam dolazi iz betlehemske štale može osloboditi žalosnih sumnji o čovjekovoj sudbini.

Papa se zatim u svojem govoru na francuskom jeziku osvrnuo na svoju ovogodišnju poruku za Svjetski dan mira koja ima za temu: “Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo”. Istaknuo je kako se u tom pozivu krije “duboka istina: na moralnom i društvenom području zlo ima lice sebičnosti i mržnje, koja je nijekanje, i samo ga ljubav može pobijediti, koja ima pozitivnu snagu velikodušnoga i nesebičnog dara, sve do žrtvovanja samoga sebe”. “To nalazi svoj izraz upravo u otajstvu Kristova rođenja: da bi spasio čovjeka od sebičnosti grijeha i smrti, koja je njezin plod, sam Bog ulazi s ljubavlju, u Kristu, koji je punina života, u ljudsku povijest i uzdiže čovječanstvo k obzorima uzvišenijeg života”, rekao je Papa. Taj poziv – pobijediti zlo dobrom – Papa je uputio veleposlanicima i po njima narodima koje oni predstavljaju, istaknuvši kako on ima jasnu vrijednost također u međunarodnim odnosima i može sve voditi da pruže odgovor na izazove današnjeg čovječanstva.

Papa je zatim naveo neke osnovne izazove. Spomenuo je prije svega “izazov života” i država kao svoju prvotnu zadaću ima upravo skrb i promicanje ljudskog života. Taj izazov života, nastavio je Papa, posljednjih je godina poprimio sve veće razmjere i postao ključan. “On se usredotočio na početak ljudskog života, kada je čovjek najslabiji i kada mu je najpotrebnija zaštita. Postoje oprečni pogledi na pitanje pobačaja, potpomognutog rađanja, korištenja ljudskih matičnih stanica u znanstvene svrhe, kloniranje. Stav Crkve, poduprt razumom i znanošću, je jasan: ljudski je zametak subjekt istovjetan ljudskom biću koje se treba roditi i rođenom čovjeku koji se iz toga zametka razvio. Uslijed toga ništa od onoga što narušava njegovu cjelovitost i dostojanstvo nije dopustivo. Slično tome znanstveno istraživanje koje postupa sa zametkom kao s pukim laboratorijskim uzorkom nije dostojno čovjeka. Znanstveno istraživanje na području genetike potrebno je poticati i unapređivati, ali, kao i svaka druga ljudska aktivnost, nikada ne smije biti lišeno moralnih imperativa; ono se pored ostalog može razvijati s obećavajućim izgledima za uspjeh na području matičnih stanica odraslih osoba”, istaknuo je Papa. Izazov života, nastavio je Papa, dotiče se i obitelji kojoj danas prijete razni društveni i kulturni čimbenici koji vrše pritisak na nju i narušavaju njezinu postojanost. “U nekim zemljama prijetnju za obitelj predstavljaju sama zakonodavstva, koja nasrću – katkad i izravno – na njezin naravni ustroj, koji jest i može biti samo zajednica muškarca i žene utemeljena na ženidbi”, dodao je Papa. Pritom ističe da se ne smije dopustiti da “obitelj, plodni izvor života i iskonska i nezaobilazna pretpostavka pojedinačne sreće bračnih drugova, odgoja djece i društvenog blagostanja, štoviše samoga materijalnog napretka naroda, prikriveno uništavaju zakoni utemeljeni na uskogrudnom i neprirodnom vizijom čovjeka”. “Neka prevlada pravedna i uzvišena i čista ljudska ljubav, koja u obitelji nalazi svoj uistinu temeljan i uzoran izraz. Vince in bono malum”, istaknuo je Papa.

Kao drugi izazov Papa navodi hranu. Ističe “dramatične” podatke o gladi u svijetu: stotine milijuna ljudi teško trpe zbog neishranjenosti, svake godine milijun djece umire od gladi ili njezinih posljedica. Papa je pritom napomenuo da je alarm za uzbunu već duže vrijeme na snazi te da su se različite međunarodne organizacije postavile za cilj da bar ublaže stanje. Postoje i djelatni prijedlozi poput onih koji su izneseni na Konferenciji o gladi održanoj u New Yorku 20. rujna 2004. U pružanje pomoći uključile su se i brojne nevladine udruge. Ali, ističe Papa, to nije dovoljno. Kako bi se odgovorilo na sve veće potrebe “traži se šire moralno pokretanje javnog mnijenja, a još više odgovornih političara, osobito onih zemalja koje su dostigle zadovoljavajući ili prosperitetan standard života”. Papa u vezi s tim iznova ističe načelo sveopćeg određenja dobara zemlje na koje je više put podsjetio. “To načelo”, kako je rekao, “sigurno ne opravdava kolektivističke oblike ekonomske politike, već mora motivirati radikalno zauzimanje za pravednost i pozorniju i odlučniji napor oko solidarnosti”.

Tu je zatim izazov mira, “najvećeg dobra”, kako ga je nazvao Papa, “koje stoji kao uvjet postizanja tolikih drugih temeljnih dobara; mir je san svih pokoljenja”. Ali mnogobrojni ratovi i oružani sukobi s jednog kraja zemlje na drugi odnose živote nevinih žrtava i predstavljaju izvore tolikih zala. Ta stvarnost rata prisutna je u različitim zemljama Bliskog istoka, Afrike, Azije, Južne Amerike i, osim što sa sobom donosi neprocjenjivu materijalnu štetu, hrani mržnju i povećava neslogu te tako još više otežava postizanje rješenja koja će biti kadra pomiriti opravdane interese zaraćenih strana. “Tim tragičnim zlima”, primijetio je Papa, “pridružuje se okrutni i nečovječni terorizam, bič koji je dostigao planetarne razmjere s kojima se čovječanstvo nikada ranije nije susrelo”. Međunarodna zajednica i mnogobrojni pojedinci na različite su načine zauzeti u borbi protiv tih zala.

Postoje i ohrabrujući znaci koji pokazuju da veliki izazov mira može okončati pobjedom dobra. Tako u Africi postoji sve veća zajednička volja za rješavanje i sprječavanjem sukoba putem snažnije suradnje između različitih međunarodnih organizacija i kontinentalnih instanci. Na Bliskom istoku kao da jenjavaju okrutni oružani sukobi i otvara se put dijalogu i pregovorima. U misiju mira, prema Papinim riječima, mora se posebno uključiti Europa, koja je na vlastitom tlu u tijeku svoje duge povijesti svjedočila o krvavim sukobima među narodima koji danas žive u ujedinjenoj Europi. No, istaknuo je Papa, da bi se donio istinski i trajni mir na ovaj naš planet nužna je “snaga dobra koja ne uzmiče ni pred kakvom teškoćom”. “To je snaga koju čovjek sam ne može postići i očuvati: to je Božji dar. Krist je došao upravo da taj mir donese čovjeku”, rekao je Papa.

Četvrti je izazov, o kojem je govorio Papa, izazov slobode. To je, prema Papi, nadasve pravo pojedinca. No, jednako je sveta i sloboda država, koje moraju biti slobodne, u prvom redu zbog toga da mogu na primjeren način izvršiti svoju glavnu dužnost da skrbe, osim za život također i za slobodu svojih građana u svim njezinim ispravnim očitovanjima. “Sloboda je veliki dar, jer se samo putem nje čovjek može ostvariti na način koji odgovara njegovoj naravi”, rekao je Papa. U najdubljoj srži ljudske slobode jest vjerska sloboda, jer se ona odnosi na najosnoviji čovjekov odnos: onaj s Bogom. Ta sloboda, sa žalošću primjećuje Papa, u brojnim zemljama nije u dovoljnoj mjeri niti na primjeren način priznata.
Zbog toga Papa ponavlja poziv kojeg je Crkva već više put uputila da se u cijelom svijetu štite vjerske slobode i poštuju osnovne dužnosti i prava ljudi kako bi mogli slobodno ispovijedati svoju vjeru. Vjerska sloboda, podsjetio je Papa, ne ograničava niti šteti civilnom suživotu. Naprotiv: vjerskom slobodom se razvija i cvjetaju također ostale slobode budući da je sloboda prerogativa same ljudske osobe i njezina dostojanstva. Na kraju svoga govora Papa je pozvao veleposlanike pri Svetoj Stolici da zajedno sa Svetom Stolicom u skladu s vlastitim odgovornostima odgovore na spomenute izazove koji se tiču čitavoga čovječanstva.