Vatikan, (IKA) – U obraćanju članovima Rimske kurije koje je 21. prosinca primio u audijenciju, Papa je podrobno obrazložio “popis nužnih kreposti” koje trebaju resiti one koji obavljaju svoju službu u Kuriji i one koji žele da njihovo posvećenje i njihovo služenje Crkvi bude plodonosno. Te su kreposti slijedeće: misionarstvo i pastoralnost, prikladnost i oštroumnost, bogoljubnost i čovjekoljubivost, uzornost i vjernost, razumnost i ljubaznost, bezazlenost i odlučnost, ljubav i istinoljubivost, poštenje i zrelost, osobito poštovanje i poniznost, darežljivost i pažljivost, neustrašivost i spremnost, pouzdanost i umjerenost.
Na prvome je mjestu Papa naveo misijski duh, nazvavši ga uzrokom i pokazateljem plodnosti Kurije. Vjera je dar, ali se mjera naše vjere očituje i u sposobnosti njezina prenošenja. Zdrav pastoralni duh je pak nezamjenjiva krepost za svakog svećenika. Ta dva duha mjera su našeg kurijalnog i svećeničkog djelovanja, bez kojih ne možemo biti “sluge vjerni”, rekao je Papa.
Kao drugi par kreposti naveo je prikladnost i oštroumnost. Prvo uključuje osobno nastojanje da se dužnosti izvršava najbolje što se može te je protivno nepotizmu i mitu. Oštroumnost pak znači spremnost suočiti se s različitim situacijama na mudar i kreativan način. Na trećem je mjestu naveo bogoljubnost i čovjekoljubivost. Prema Papinim riječima, bogoljubnost je zaglavni kamen svega služenja u Crkvi i kršćanskome životu, dok čovjekoljubivost utjelovljuje istinitost naše vjere i razlikuje nas od bezosjećajnih strojeva. Kad nam je teško ozbiljno plakati ili se od srca smijati, to je onda početak našeg pada, ustvrdio je papa Franjo.
Potom je potaknuo na uzornost – kako bi se izbjegle sablazni koje ranjavaju duše i ugrožavaju svjedočanstvo – te na vjernost vlastitom posvećenju i zvanju. Kao peti par kreposti naveo je razumnost koja nas čuva od emocionalnih ispada i ljubaznost koja nas štiti od pretjerivanja u birokraciji, programima i planiranju.
Bezazlenost nas pak čini opreznim u sudovima, a odlučnost nas potiče na djelovanje s čvrstom voljom i jasnom vizijom, poslušni Bogu i vrhovnom zakonu spasenja duša. Sedmi par na Papinu popisu su ljubav i istinoljubivost. Ljubav bez istine nazvao je “ideologijom razornog bonizma”, a istinu bez ljubavi “slijepim osuđivanjem”.
Poštenje i zrelost sljedeće su kreposti. Poštena osoba pravo radi i kad nije pod nadzorom upravitelja ili poglavara, ne boji se iznenađenja, zato što nikada ne vara onoga tko se u nju pouzdao. Nikada se ne ponaša kao da je gospodar povjerenih joj stvari. Zrelost je pak sklad između fizičkih, mentalnih i duhovnih sposobnosti.
Poštovanje je Papa povezao s poniznošću. Prvu je krepost definirao kao osobinu koja resi osobe koje uvijek pokušavaju iskreno uvažavati druge i poštovati njihovu ulogu, bilo da su nadređeni ili podređeni, kao što nastoje poštovati prakse, dokumente, povjerljive i tajne informacije. Poniznost je krepost osoba ispunjenih Bogom. Što važniji postaju, to su svjesniji svoje ništavnosti i činjenice da ništa ne mogu postići bez Božje milosti, objasnio je Sveti Otac.
Govoreći o darežljivosti i pažljivosti, Papa je rekao da što se više uzdamo u Boga i njegovu providnost to nam je duša darežljivija i otvoreniji smo u darivanju, svjesni da što se više daje to se više prima. Zapravo, beskorisno je otvoriti sva sveta vrata svih bazilika na svijetu ako su vrata našeg srca zatvorena ljubavi, ako su naše ruke stisnute za darivanje, ako su naše kuće zatvorene za gostoprimstvo i ako su naše crkve zatvorene za prihvaćanje. Biti pažljiv pak znači paziti na detalje i davati najbolje od sebe i nikada ne prestajati budno paziti na naše poroke i mane.
Neustrašivost i spremnost su vrline koje su oprečne strahu od teškoća i potiču na odvažno djelovanje, u slobodi i na okretan način, bez navezanosti na prolazne i materijalne stvari. Na kraju, Papa je naveo pouzdanost i trijeznost. Pouzdan je onaj koji zna s ozbiljnošću poštovati svoje obveze i kad nije pod nadzorom te nikada ne izdaje ukazano mu povjerenje. Umjerenost je pak sposobnost odreći se svega suvišnog i ustrajati protiv prevladavajućeg konzumerizma. Umjerenost znači gledati svijet Božjim očima i s gledišta siromaha. Umjerenost je način života koji očituje prvenstvo drugoga kao “hijerarhijsko načelo” te vlastiti život stavlja u službu drugih. Umjerena je osoba dosljedna i misli samo na ono što je bitno, zato što je sposobna živjeti s ispravnom mjerom, rekao je Papa.