Vatikan, (IKA) – Papa Franjo primio je 11. listopada u Dvorani papa Apostolske palače u audijenciju izaslanstvo židovske zajednice grada Rima u prigodi 70. obljetnice deportacije rimskih Židova (16. listopada 1943. – 16. listopada 2013.). Izaslanstvo je predvodio glavni rimski rabin dr. Riccardo Di Segni.
Kao rimski biskup, rekao je Papa, židovsku zajednicu Grada doživljavam nekako posebno bliskom: znam da se ona, s više od dvije tisuće godina dugom neprekidnom prisutnošću, može pohvaliti da je najstarija u Zapadnoj Europi. Osvrćući se na povijest odnosa između židovske zajednice i Crkve u Rimu, Papa je primijetio kako su ti odnosi često kroz povijest bili prožeti nerazumijevanjima pa i autentičnim nepravdama, no posljednjih je desetljeća došlo do produbljivanja prijateljskih i bratskih odnosa. Toj promjeni mentaliteta zasigurno je pridonijelo, s katoličke strane, razmišljanje Drugoga vatikanskog koncila, ali jednako veliki doprinos su svojim životom i djelovanjem dali mudri i velikodušni pripadnici dviju strana koji su bili kadri prepoznati Gospodinov poziv i hrabro krenuti novim putovima susreta i dijaloga. Podsjećajući kako će se za nekoliko dana obilježiti 70. obljetnica deportacije rimskih Židova, Sveti Otac rekao je kako će se tom prigodom spomenuti i moliti za mnoge nevine žrtve ljudske okrutnosti kao i za njihove obitelji. Bit će to također prigoda da očuvamo budnom svoju pozornost da se nikada više ne jave, pod bilo kojom izlikom, oblici nesnošljivosti i antisemitizma, u Rimu i u ostatku svijeta, rekao je Papa te još jednom ponovio kako je proturječno da jedan kršćanin bude antisemit. Neka se antisemitizam odagna iz srca i života svakog muškarca i žene! istaknuo je Papa. Podsjetio je pritom kako su u mračnim vremenima II. svjetskog rata kršćanske zajednice grada Rima pružale pomoć svojoj židovskoj braći u nevolji. Znamo kako su mnoge redovničke ustanove, samostani pa i same papinske bazilike, odgovarajući na papine pozive, otvorile svoja vrata za bratsko prihvaćanje i kako su mnogi obični vjernici davali pomoć koju su mogli dati, bila ona mala ili velika, istaknuo je Papa.
Važno je da obje strane prodube teološko promišljanje kroz dijalog, ali je jednako važno da postoji jedan živi dijalog koji postaje svakodnevno iskustvo. Štoviše bez njega, bez te prave i konkretne kulture susreta, koja dovodi do autentičnih odnosa, bez predrasuda i sumnjičavosti, malo bi čemu služilo zauzimanje na intelektualnom polju, primijetio je Papa.